Karadžić: Građani nisu znali za ubistva u Srebrenici

je i “vjerovatno” ubistva srebreničkih Bošnjaka.

Katanić je tada bio sekretar Srpske demokratske stranke (SDS) u Bratuncu i blizak saradnik Deronjića, koga je, kako je rekao, Karadžić postavio na mjesto komesara za Srebrenicu na dan kada je VRS zauzela grad, 11. jula 1995. godine.

U pisanoj izjavi uvedenoj u dokaze, svjedok je naglasio i da je 13. jula uveče od Deronjića čuo za masovno ubistvo stotina bošnjačkih zarobljenika u selu Kravica, kao i da vjeruje da je Deronjić o tome odmah obavijestio Karadžića.

Istog dana, Katanić je vidio pukovnika Bearu, oficira za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, kako iz Deronjićeve kancelarije od nekoga telefonom traži gorivo.

Tribunal je 2010. godine Bearu nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant VRS-a, optužen je za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice. U optužnici stoji da su srpske snage u skladištu Zadruge u Kravici ubile oko 1.000 zarobljenika.

Optuženom je na teret stavljen i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima, te uzimanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija (UN) za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Kada su autobusi sa stotinama bošnjačkih muškaraca iz Srebrenice stigli u Bratunac, 12. i 13. jula 1995. godine, a kako je svjedok naveo u izjavi, Deronjić je uz pomoć Karadžića isposlovao da oni ne ostanu i ne budu ubijeni u gradu. Svjedok je izjavio da je zaključio iz Deronjićevih riječi da su Beara i komandant VRS-a Ratko Mladić željeli da se ubistva dese u Bratuncu.

Mladić čeka početak suđenja pred Tribunalom u Haagu za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH.

Nakon što su zarobljenici odvedeni, u učionicama bratunačke osnovne škole su 14. jula 1995. godine, prema riječima svjedoka, ostala tijela oko 30 ubijenih Bošnjaka.

Dok ga je Karadžić, koji se brani sam, unakrsno ispitivao, Katanić je negirao da je tužiocima izjavio da se tada znalo da će zarobljenici biti ubijeni.

“Radilo se o zatvaranju zarobljenika, nije se tada znalo da će biti ubijeni”, kazao je Katanić.

Svjedok je, na sugestiju optuženog, potvrdio da je samo “pretpostavljao” da je Karadžić pomogao Deronjiću da se zarobljenici iz Bratunca prebace u okolinu Zvornika, nasuprot prvobitnoj namjeri pukovnika Beare i generala Mladića.

“Da sam ja rekao Deronjiću da bi zarobljenici trebalo da budu ubijeni, on bi to vama rekao”, sugerisao je Karadžić, a Katanić je odgovorio da to od Deronjića nikada nije čuo.

Na Karadžićevu sugestiju da ni Deronjić nije znao da će Bošnjaci biti pobijeni, svjedok je uzvratio da “građani” to nisu znali.

Miroslav Deronjić je 2004. pred Tribunalom osuđen na 10 godina zatvora, pošto je priznao krivicu za zločin nad Bošnjacima u selu Glogova kod Bratunca. Zatim je svjedočio na više suđenja protiv optuženih za genocid i druge zločine u Srebrenici. Tokom svjedočenja je kazao da mu je 13. jula 1995. pukovnik Beara, pod uticajem alkohola, u njegovoj kancelariji u Bratuncu rekao da će svi bošnjački zarobljenici iz Srebrenice biti strijeljani po naredbi “sa najvišeg mjesta”.

Deronjić je 2007. umro u zatvoru u Švedskoj, gdje je izdržavao kaznu. Njegovo svjedočenje, međutim, Tribunal je u više naknadnih procesa, uključujući i Karadžićev, prihvatio kao dokaz Optužbe.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u ponedjeljak, 13. februara 2012.