Inicijativa, predvođena Estonijom, koju je već podržalo nekoliko evropskih država i koja bi mogla da se nađe na agendi Evropske unije, predviđa zabranu ulaska u Schengen za ruske vojnike i nakon završetka rata.
Iako je ratovanje na stranim ratištima zabranjeno lokalnim zakonima, podaci koje je Detektor dobio iz ukrajinskog Centra za ratne zarobljenike govore o oko 200 ljudi s Balkana koji se bore na ruskoj strani u Ukrajini.
Kako se za Detektor navodi u pisanom odgovoru Ministarstva spoljnih poslova Estonije, ta zemlja je do danas uvela zabrane ulaska u Šengensku zonu za više od 1.300 bivših ruskih boraca.
“Rad na identifikaciji i dodavanju dodatnih pojedinaca je u toku”, dodali su iz te institucije.
Kako se objašnjava, spisak boraca sastavlja se u bliskoj saradnji između estonskih službi unutrašnje sigurnosti i njihovih partnerskih organizacija.
Visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost Kaja Kallas izjavila je na sastanku ministara spoljnih poslova EU 21. aprila da će Evropska komisija do junskog zasjedanja Evropskog vijeća izaći s prijedlozima za ograničavanje ulaska bivših ruskih boraca u Evropsku uniju.
Estonsko ministarstvo spoljnih poslova objasnilo je u odgovoru da ta zemlja bivše borce definira kao ruske državljane koji su učestvovali u ruskim oružanim operacijama protiv Ukrajine, bilo da služe u Oružanim snagama Ruske Federacije ili u neregularnim ili posredničkim jedinicama, kao što je “Wagner”.
“Pozivamo sve zemlje Šengenske zone da se pozabave ovim pitanjem. Kao značajan korak, zaključci sastanka Evropskog vijeća krajem marta napominju da osobe koje su učestvovale u ruskim vojnim aktivnostima predstavljaju potencijalnu prijetnju unutrašnjoj sigurnosti Evropske unije i pozivaju Evropsku komisiju da predloži rješenja za rješavanje ovog izazova”, dodaje se u odgovoru.
Jedan od posljednjih slučajeva povratnika sa ukrajinskog ratišta, koji je izazvao pažnju javnosti zbog izazova koji je stavio pred bh. pravosuđe, jeste Dario Ristić iz Modriče. On se pridružio ruskoj vojsci nakon invazije na Ukrajinu i, u međuvremenu, dobio i rusko državljanstvo.
Dario Ristić u Ukrajini. Foto: VKontakte
Priveden je nakon što je u septembru 2025. godine sletio na sarajevski aerodrom. Tužilaštvo ga je teretilo zbog učešća u stranim oružanim formacijama. Slučaj je zaključen odbacivanjem optužnice, jer zakoni BiH omogućavaju ratovanje dvojnim državljanima, te se smatralo da se Ristić, kao i ruski državljanin, pridružio zvaničnoj vojsci svoje države.
Ristić je nakon odluke Suda BiH oslobođen daljeg postupka.
Nejra Veljan, istraživačica Atlantske inicijative iz BiH, kaže da razumije zašto pojedine evropske države razmišljaju o restriktivnim mjerama, posebno zbog sigurnosnog konteksta rata u Ukrajini i straha od povratka osoba s borbenim iskustvom.
Međutim, ona navodi da su zabrane ulaska administrativne mjere i uvijek nose rizik politizacije, posebno ako se primjenjuju široko ili bez jasnih kriterija.
“Mislim da je mnogo važnije da osobe koje su učestvovale na stranim ratištima budu procesuirane i sankcionisane na zakonit, dokaziv i jednak način”, naglašava Veljan.
Latvija pojačala kontrolu
Latvija je još jedna država koja je podržala estonsku inicijativu. Iz Odjela za strateške komunikacije Ministarstva unutrašnjih poslova te države za Detektor je pojašnjeno da stranim državljanima koji mogu predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti nije dozvoljen ulazak u Latviju.
“To uključuje i osobe koje su se borile na strani ruske vojske u Ukrajini”, navodi se u pisanom odgovoru.
Kako se objašnjava, latvijske službe provode pojačanu kontrolu stranaca koji ulaze u zemlju.
Kao rezultat toga, dodaje se, 2025. godine identifikovana su 1.764 strana državljanina koji bi potencijalno mogli predstavljati rizik za nacionalnu sigurnost Latvije i kojima je odbijen ulazak u zemlju.
“Među ovim stranim državljanima bile su i osobe koje su se borile na strani Rusije u Ukrajini”, objašnjava se u odgovoru.
U njemu se navodi i da od 2024. godine više od 20 osoba koje imaju državljanstvo zemlje balkanske regije nije dobilo dozvolu za ulazak u Latviju, ali da je takva mjera određena zbog drugih rizika povezanih s nacionalnom sigurnošću Latvije, te da nije riječ o ljudima koji su učestvovali u ratovanju u Ukrajini.
Državljani Rusije trenutno ne trebaju vizu za ulazak u BiH ako putuju turistički ili poslovno i namjeravaju ostati do 30 dana. Da i BiH ipak provodi određene restriktivne mjere potvrđuje slučaj Aleksandra Kravčenka, ruskog dobrovoljca koji se borio u redovima Vojske Republike Srpske tokom rata u BiH.
Njemu je, nakon što je pokušao da uđe u BiH u aprilu 2026. godine i prisustvuje obilježavanju Dana ruskih dobrovoljaca u Višegradu, zabranjen ulazak u zemlju.
EU je od 2022. godine suspendovala sporazum o olakšanim vizama sa Rusijom, te tako ruski državljani moraju imati vizu za ulazak u bilo koju zemlju Schengena. Estonija, Letonija, Litvanija, Poljska i Finska drže svoje granice zatvorenim za ruske turiste.
Estonski ministar spoljnih poslova Margus Tsahkna je u svom obraćanju medijima u januaru 2026. godine upozorio da bi više od 600.000 bivših ruskih boraca moglo pokušati ući u Evropu, što je ocijenio razmjerama s kojima se nijedna zemlja ne može sama nositi.
“I siguran sam da će Putin ove ljude gurati u Evropu. On će podržati ove ljude sa specijalnim agencijama. Već znamo za hibridne napade danas, ali možete li zamisliti ove stotine hiljada bivših boraca, kriminalaca, koji dolaze ovdje i šta će uraditi?”, rekao je Tsahkna.
Riječi estonskog ministra mogle bi se odnositi upravo na slučaj kakav je već zabilježen u BiH 2024. godine, kada je u Bosanskoj Krupi, nadomak granice s Hrvatskom, uhapšen ruski državljanin Aleksandr Bezrukavyi.
On se, nakon što je izručen Poljskoj, suočava sa optužbama da je organizovao sabotaže na teritoriji Evrope u saradnji s ruskim službama.
Selektivna primjena zakona u BiH
Nejra Veljan ističe da problem nije samo da li nekome treba zabraniti ulazak u Schengen ili Bosnu i Hercegovinu.
Ključno pitanje je, kaže, da li države imaju kapacitet da utvrde šta je ta osoba radila, kojoj se formaciji pridružila, da li je učestvovala u borbenim dejstvima, da li je vrbovala druge, finansirala odlazak ili bila dio širih mreža.
Ako postoje dokazi, dodaje, odgovor treba biti krivično gonjenje, sankcija i sigurnosni nadzor u skladu sa zakonom, a ne samo politički atraktivna zabrana ulaska.
“Za Bosnu i Hercegovinu je ovo posebno važno jer imamo iskustvo selektivne primjene zakona o stranim borcima. Povratnici povezani s ISIL-om su uglavnom procesuirani sistematičnije, dok su slučajevi osoba koje su odlazile u Ukrajinu, naročito na prorusku stranu, tretirani mnogo neujednačenije”, kaže Veljan. Zato bi, dalje navodi, bila oprezna prema mjerama koje mogu dodatno politizirati ovu temu.
Ocijenila je i da, ako se zabrane uvode selektivno, prema jednoj grupi ili jednom sukobu, bez jasnog pravnog standarda, šalje se poruka da problem nije u stranom ratovanju kao takvom, nego u tome na čijoj strani je neko ratovao.
“To je opasno za vladavinu prava”, rekla je i dodala da država mora imati jednak pristup prema svim osobama koje učestvuju u stranim oružanim formacijama, bez obzira da li je riječ o Siriji, Iraku, Ukrajini ili nekom budućem ratištu.
“Dakle, moj stav nije da BiH treba uvoditi zabrane po uzoru na evropske države kao primarni odgovor. BiH prvo mora urediti vlastiti pravni okvir, osigurati jednake dokazne standarde i razviti ozbiljan sistem procjene sigurnosnog rizika. U suprotnom, zabrane mogu postati još jedan politički instrument, a ne stvarni odgovor na sigurnosni problem”, zaključuje Veljan.
Detektor je poslao upite Ministarstvu civilnih poslova BiH i Ministarstvu spoljnih poslova BiH pitajući da li će pratiti ove inicijative evropskih država, ali odgovore nismo dobili do zaključenja ovog teksta.
