Preživjele žrtve genocida pozdravljaju nametanje izmjena i dopuna Krivičnog zakona kojima se zabranjuje negiranje genocida, navodeći kako očekuju da pravosudne institucije poduzmu odgovarajuće korake, dok su pravnici mišljenja da će se zakon teško sprovoditi. Iz udruženja koja su ranije negirala genocid navode kako ostaju pri svojim stavovima i po cijenu zatvora.
Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko nametnuo je izmjene i dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
Robert McNeil iz Škotske jedan je od prvih forenzičara koji su u ljeto 1996. godine došli u Bosnu i Hercegovinu kako bi radili na skupljanju dokaza o srebreničkim muškarcima i dječacima ubijenim u genocidu. Danas nosi breme viđenog i pati od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), a svoje emocije prenosi na platno na kojem stvara slike iz rata i donira ih obrazovnim institucijama kako bi, objašnjava on u intervjuu za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), podstakao ljude da postavljaju važna pitanja.
Zaključni izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine objavljen je na internet stranici komisije koju je 2019. formirala Vlada Republike Srpske. U izvještaju se navodi da Srebrenica ne bi pala brzo da su je branili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine, kao i da je maksimalan broj osoba koje su mogle biti sahranjene u primarnim grobnicama na ovom području oko 3.700.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari dosada je ukopano više od 6.000 žrtava ubijenih u genocidu 1995. godine. Svake godine nakon 11. jula, brojne porodice prisustvuju reekshumaciji već ukopanih žrtava da bi, u za njih bolnom procesu, pridružili posmrtne ostatke pronađene nakon prvog ukopa u nadi da će to biti konačni smiraj za njihove najmilije.
Turska hakerska grupa zamijenila je naslovnu stranicu Uprave za javni dug Ministarstva finansija Srbije fotografijom tabuta i ispisanom porukom o Srebrenici.
Dječiju radost, trčanje za loptom i skrivanje po mahali u Srebrenici početkom rata zamijenilo je skrivanje u podrumima i kućama, bježanje od granata ili traženje paketa hrane po šumama. Oni koji danas svjedoče o traumama, preživljavanju i prekinutom djetinjstvu, žive u slikama zaustavljenim u 90-im, jer u njima vide članove porodice i prijatelje koji su ubijeni u julu 1995. godine.
Niti jedan srbijanski zvaničnik nije prisustvovao komemoraciji u nedjelju, a premijerka Ana Brnabić rekla je da zvaničnici neće ići na događaj u Memorijalnom centru Srebrenica sve dok ljudi koji su tamo napali predsjednika Aleksandra Vučića 2015. godine ne budu procesuirani.
Polaganjem cvijeća i izvođenjem Inferna u Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari završena je komemoracija povodom 26. godišnjice genocida u Srebrenici, nakon čega je počeo ukop 19 žrtava.
Predstava “Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo”, srbijanskog reditelja Zlatka Pakovića, deseti mjeseci nakon premijernog izvođenja u Beogradu ne prestaje izazivati reakcije. Nedavno je izvedena u Zagrebu, Tuzli i Novom Pazaru, a reditelj predstave koju pozorišta u Srbiji ne žele na sceni, u intervjuu za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) govori o motivu njenog nastanka, sataniziranju vladajućeg režima zbog predstave koju je napravio, te šutnji kolega i institucija Srbije, kao i odnosu srbijanske javnosti o srebreničkom genocidu.
Sva prava zadržana BIRN BiH.
