Državno tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv Tadije Mitrovića, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), zbog zločina nad žrtvama bošnjačke nacionalnosti na području Bratunca 1992. godine.
U nastavku suđenja pred Okružnim sudom u Bijeljini, svjedok Odbrane Jusuf Muharemović je kazao da se optuženi Nezir Merdžić od maja do novembra 1992. godine nalazio u selu Hrnjčići (opština Bratunac), koje je preko 15 kilometara udaljeno od Glogove.
Iznoseći završnu riječ, Odbrane Najdana Mlađenovića i Save Živkovića zatražile su da se optuženi oslobode krivice za zločine počinjene u Bratuncu, a izricanje presude zakazano je za 4. mart.
Tužilaštvo BiH zatražilo je u završnoj riječi da Najdan Mlađenović i Savo Živković budu proglašeni krivima za zločine počinjene na području Bratunca 1992. godine, te da budu kažnjeni po zakonu.
U nastavku suđenja za zločin počinjen u Bratuncu, dodatni svjedok Tužilaštva BiH izjavio je kako je izviđačko-diverzantski vod popunjavan u aprilu i maju 1992. godine, ali da ne zna je li optuženi Najdan Mlađenović bio pripadnik tog voda.
Suđenje Neziru Merdžiću, optuženom za zločin počinjen 1992. u Bratuncu, odgođeno je pred Okružnim sudom u Bijeljini zbog nepojavljivanja svjedoka Optužbe Samira Avdića.
Na suđenju za zločin počinjen u Bratuncu, svjedok Odbrane Najdana Mlađenovića je izjavio kako je u maju 1992. godine u selu Hranča vidio maskirane vojnike koji su mu izdavali naredbe u vezi sa prevozom civila.
Na suđenju za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Bratunca u maju 1992. godine, svjedokinja Odbrane izjavila je da je na dan kada su gorjele kuće u selu Hranča, optuženi Najdan Mlađenović bio s grupom komšija u obližnjem šumarku.
U nastavku suđenja za zločin počinjen u Bratuncu, svjedok Odbrane je rekao da je 3. maja 1992. sa optuženim Najdanom Mlađenovićem bio u šumarku nedaleko od sela Hranča (općina Bratunac), ali da nisu vidjeli šta se dešavalo u selu.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Bratunca, svjedok Odbrane je kazao kako tokom 1992. godine nije postojao sistem komunikacijske veze, te da su “motorole” mogli kupiti pojedinci koji su imali novca.