Članak

Mejakić i ostali: Utovarivači tijela u logoru Omarska

28. Juna 2007.00:00
Zaštićeni svjedok Tužilaštva govorio je o sakupljanju leševa ubijenih logoraša u Omarskoj.

This post is also available in: English

Zaštićeni svjedok Tužilaštva na suđenju četvorici optuženih za zločine počinjene u prijedorskim logorima govorio je o skupljanju tijela ubijenih logoraša tokom njegovog boravka u Omarskoj.

“Sjećam se da smo jednom prilikom utovarili između 30 i 50 tijela ubijenih logoraša koja su bila u raspadajućem stanju, tako da su nekim prilikom prebacivanja na kamion i ruke otpadale. Kamion se tri puta vraćao po tijela koja je odvozio u nepoznatom pravcu”, rekao je svjedok.

Svjedok je iskaz dao pod pseudonimom K034, putem videolinka. Javnosti nije saopćeno gdje se svjedok trenutno nalazi. U logor Omarska je, kako tvrdi, doveden krajem maja 1992. godine.

Tužilaštvo tereti Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića da su tokom 1992. godine učestvovali u mučenju, ubistvima, silovanju i premlaćivanju prisilno zatočenih Bošnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm kraj Prijedora.

Svjedok je rekao kako su logoraši naredbe da sakupljaju tijela dobivali od stražara, koji su govorili da “kupe smeće” te da tijela utovare na žuti kamion, kojim su odvožena u, za svjedoka, nepoznatom pravcu.

Svjedok je također ispričao kako su početkom juna 1992. godine iz objekta “Garaža” unutar logora stražari izveli preko 10 članova porodice Garibović. Nikoga od njih ovaj svjedok više nije vidio.

“Neki stražar je došao i naredio da svi sa prezimenom Garibović izađu van. Mislim da ih je bilo oko 11. Vjerovali su da idu u razmjenu. Poslije sam od drugih logoraša koji su bili na ‘Pisti’ saznao da su ih natovarili na kamion i odvezli”, rekao je svjedok, koji tvrdi da je u “Garaži” zajedno s njim bilo smješteno oko 250 ljudi.

U logoru Omarska – kako stoji u optužnici i kako tvrdi ovaj svjedok – Željko Mejakić je od 24. maja do 30. augusta 1992. godine bio upravnik logora, dok je u istom periodu Momčilo Gruban zvani Čkalja bio vođa smjene straže.

“Znam da je postojala Čkaljina, Krkanova i Krletova smjena. Krkanova je bila najstrašnija, ali i ostale su bile opasne. U Omarskoj komandir logora je bio Mejakić, iako sam čuo da su prije njega bili Kvočka i Prcać”, rekao je svjedok.

Mlađo Radić zvani Krkan, Milojica Kos zvani Krle, Miroslav Kvočka i Dragoljub Prcać su pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđeni za zločine u Prijedoru i logorima Omarska i Keraterm.

Kako je K034 rekao, logor Omarska je napustio 6. augusta 1992, da bi bio prebačen u logor Manjača, te oslobođen 30. augusta iste godine.

Tokom unakrsnog ispitivanja, na pitanje Ranka Dakića, advokata prvooptuženog Mejakića, da li je tokom boravka u logoru vidio autobus na kojem je pisalo “Šešelj”, te da li je ikada vidio 240 leševa pred “Bijelom kućom”, svjedok je odgovorio kako “nikada nije vidio toliko ubijenih na jednom mjestu”, te da ne zna da li je dolazio takav autobus.

Pojedini svjedoci koji su prethodno dali iskaze na ovom suđenju tvrdili su da je krajem jula 1992. godine u logor Omarska došao autobus s natpisom “Šešelj”, te da su tada Sadeta Medunjanin i Edna Dautović njime odvezene u nepoznatom pravcu. Ti svjedoci su govorili i da je u julu 1992. godine ubijeno 240 logoraša te da su njihova tijela vidjeli pred “Bijelom kućom”.

Na ročištu se Sudskom vijeću obratio i optuženi Željko Mejakić citirajući dijelove teksta koji je o Prijedoru napisao holandski novinar Chris Keulemans a koji je ovog mjeseca objavljen u jednom lokalnom magazinu.

Mejakić je rekao da u tekstu naslovljenom Omarska 15 godina poslije novinar “odaje ime zaštićenog svjedoka” koji je u toku suđenja dao iskaz pred Sudom BiH.

“Želim da istaknem da Odbrana nije ta koja odaje imena zaštićenih svjedoka”, rekao je Mejakić.

Sudsko vijeće i Tužilaštvo nisu reagovali na ovu Mejakićevu primjedbu.

Nastavak suđenja je zakazan za 3. juli 2007. godine.

This post is also available in: English