Članak

Gasal i ostali: Prijatelj u nevolji

23. Aprila 2009.00:00
Svjedok Tužilaštva ispričao kako je dva puta bio zarobljen u Bugojnu i kako mu je prijatelj pomogao da izađe iz jednog od logora.

This post is also available in: English

Vinko Pavić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), svjedočeći u korist Tužilaštva BiH rekao je kako je bio zatočen u Bugojnu, te se prisjetio što je sve proživio za vrijeme zatočenja.

“Bio sam doma u toku sukoba, pripremao se da idem obitelji u Split. Susjed mi je popodne pokucao i rekao da ostavim oružje ako što imam i da nigdje ne idem. Kasnije je došla neka vojska ili policija i rekli su da trebamo ići na razmjenu. Odveli su nas trojicu u KSC, koji je bio pod nadzorom Armije BiH”, rekao je svjedok.

“Vidio sam da ostali skupljaju staklo i beton koji su bili na podu, a bili su bosi. Upitao sam se šta su oni skrivili, a onda me je jedan mladi dečko udario kundakom puške i naredio da se izuvam. Nakon možda pola sata – sat vremena, došao je neki njihov glavni, pa su nam naredili da se obujemo i zatvorili nas u WC u podrumu”, nastavio je Pavić.

Državno tužilaštvo tereti Nisveta Gasala, Musajba Kukavicu, Enesa Handžića i Senada Dautovića za zločine počinjene nad Hrvatima koji su bili zatočeni u garažama i logorima u Bugojnu.

Pavić je kazao da je u podrumu KSC-a proveo “desetak dana”.

“Vodili su me na kat i dao sam izkaz gospodinu Handžiću. Čovjek me je normalno ispitivao. Još jednom sam ga vidio par dana kasnije, kad je kod njega bio moj prijatelj Nećko Hozić, koji ga je pitao može li me pustiti. U roku od pola sata sam otišao iz KSC-a”, kazao je Pavić.

Prema navodima optužnice, Handžić, kao bivši pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije BiH, i Dautović, kao bivši član objedinjene komande Armije BiH za Bugojno, terete se za učešće u planiranju i zarobljavanju civila u tom gradu.

Svjedok je dodao da je nakon puštanja iz logora proveo neko vrijeme kod prijatelja Hozića, da bi se onda vratio kući.

“Jedne noći došao je pijan čovjek s drvenim kocem i bez razloga me počeo tući. Znam tačno i ko je to, ali neću ništa govoriti. Iskočio sam kroz prozor i pri padu pokidao ligamente”, kazao je Pavić.

Svjedok je pojasnio da je nakon tog događaja pokušao napustiti Bugojno, ali je uhapšen i odveden u policijsku stanicu Bugojno, gdje je ostao u pritvoru.

“Ponovo je došao Hozić po mene i izveo me”, kazao je Pavić, pojasnivši da je dobio obavezu da se svaki dan javlja policiji.

“Jednom sam zakasnio jer mi je noga bila povrijeđena od ligamenata i koristio sam štake. Neki momak mi je rekao da ako ne dođem sutra, ići ću u logor. Sljedeći dan sam namjerno kasnio dva sata”, ispričao je svjedok, dodavši da je potom odveden u logor na stadionu, gdje je boravio “od osmog-devetog mjeseca 1993. do aprila 1994. godine”.

Prema Pavićevom iskazu, uslovi u logoru su bili “očajni”, jer je preko 300 ljudi spavalo “jedni na drugima”.

“Ležali smo k’o sardine, jedan do drugog, i dolje su neke daske bile. Mene su jednom izveli da cijepam drva dok sam još uvijek imao longetu na nozi”, kazao je svjedok.

Na pitanje optuženog Nisveta Gasala svjedok je odgovorio da zna da je optuženi bio u tom logoru, ali da ne zna koju je imao funkciju.

U optužnici se navodi da su Nisvet Gasal i Musajb Kukavica bili odgovorni za funkcionisanje logora na stadionu “u kojem je u nehumanim uslovima bilo zatočeno preko 300 muškaraca hrvatske nacionalnosti”.

Jasmin Ivković, policajac i drugi svjedok Tužilaštva BiH, ispričao je kako je, od oktobra 1993. godine, dva i po mjeseca bio u Vojnoj policiji, koja je imala sjedište u zgradi “BH banke”.

“Nisam vidio prostoriju u ‘BH banci’ gdje se neko može privoditi”, izjavio je ovaj svjedok, dodavši da mu nije poznato da su u podrumu zadržavani ljudi.

U optužnici se navodi da su prostorije “BH banke” korištene za saslušavanje, te da su zarobljeni ovdje mučeni na način da su ih pripadnici Vojne policije udarali rukama, nogama i tupim predmetima po svim dijelovima tijela.

Suđenje se nastavlja 6. maja 2009. godine.

This post is also available in: English