Nedeljko Milidragović i Aleksa Golijanin optuženi za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine, koji se nalaze u Srbiji, nisu se pojavili pred Sudom BiH na ročištu za izjašnjenje o krivnji.

Odbrana je u žalbi na presudu Zurahidu Mujčinoviću za zločine u Srebreniku tražila oslobađanje optuženog ili novo suđenje, ističući da je on žrtva montirane istrage i da nikada nije bio u domu u Rapatnici ili mučio zatočene.

U nastavku suđenja Zemiru Kovačeviću, zaštićeni svjedok Državnog tužilaštva je ispričao da su početkom marta 1992. godine pripadnici Interventnog voda pucali na njegovu kuću u Sijekovcu.

Na suđenju Ostoji Stanišiću i Marku Miloševiću, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da su u julu 1995. godine zarobljenici iz Srebrenice dovedeni u Petkovce kod Zvornika i ubijeni.

Na suđenju za zločin u Stocu i Čapljini, svjedok Tužilaštva BiH nije mogao potvrditi da je u Koštanoj bolnici vidio optuženog Veselka Raguža nakon hapšenja, iako ga je u ranijem iskazu spominjao.

U nastavku suđenja za zločine u Sarajevu, svjedokinja Tužilaštva BiH ispričala je kako je optuženi Zoran Dragičević zvani Krompir zajedno sa Veselinom Vlahovićem zvanim Batko isprebijao njenog muža, nakon čega su mu u bolnici spašavali život, jer su mu pl

U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, svjedok Odbrane Rodoljub Đukanović je sugerisao da su u aprilu 1992. godine Bošnjaci sami izrazili želju da napuste Bratunac.

Milun Kornjača, optužen za zločine u Čajniču, u nastavku svjedočenja u svoju korist izjavio je da nije premlaćivao Bošnjake.

U nastavku suđenja pred Kantonalnim sudom u Tuzli, svjedoci odbrane izjavili su da u zatvoru u Smolući nije bilo maltretiranja i zlostavljanja zarobljenih pripadnika Teritorijalne odbrane (TO) Tinja.

Na suđenju za zločine počinjene u Prozoru, svjedok Tužilaštva BiH opisao je kako ga je optuženi Željko Jukić brutalno pretukao i pržio mu lice.