Članak

Mejakić i ostali: Žene u logoru Omarska

4. Juna 2007.06:20

U nastavku suđenja Prijedorskoj četvorki za zločine počinjene u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine, zaštićena svjedokinja K027 je rekla kako je svaki dan viđala tijela ubijenih logoraša.

“Svaki naš radni dan u restoranu počinjao je brojanjem mrtvih tijela pobacanih ispred ‘Bijele kuće’. Viđali smo 20 ili 30 tijela, koje su često logoraši trpali na žuti tamić”, rekla je svjedokinja, koja je, zajedno MKS sa 36 žena, bila zatočena i zlostavljana tokom 1992. godine u logoru Omarska.

Državno tužilaštvo Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića tereti da su od aprila do augusta 1992. godine učestvovali u mučenju, premlaćivanju, ubistvima i silovanju prisilno zatočenih civila u logorima Omarska i Keraterm u Prijedoru.

Sve žene su, kako tvrdi svjedokinja, boravile u prostoriji gdje su svakodnevno ispitivani i premlaćivani logoraši.

“Kada smo navečer dolazili u prostoriju, nalazili smo vidljive tragove krvi po zidovima i razne sprave koje su koristili prilikom ispitivanja. Često smo zaticali metalne šipke i kugle, palice i slično”, rekla je svjedokinja, koja je istakla da je u logoru “često” viđala Željka Mejakića i Momčila Grubana, zvanog Čkalja.

“U logoru je Željko Mejakić bio glavna osoba i stražari su ga zvali ‘šefe’ ili ‘upravniče’. Njegova desna ruka je bio Miroslav Kvočka, a Momčilo Gruban, Milojica Kos i Mlađo Radić su bili šefovi smjena straže. Znam da je Čkalja raspoređivao stražare po logoru i davao im upute šta da rade”, kazala je svjedokinja.

Milojica Kos zvani Krle, Mlađo Radić zvani Krkan i Miroslav Kvočka su pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđeni za zločine počinjene u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine.

U optužnici stoji da je Željko Mejakić od 24. maja do 30. augusta 1992. godine bio komandir logora Omarska, gdje je u istom periodu Momčilo Gruban, zvani Čkalja, bio komandir smjene straže.

Svjedokinja je govorila o seksualnim zlostavljanjima zatočenih žena u logoru Omarska, te o dva incidenta u kojima je bila žrtva.

“Jedne večeri Krkan me pozvao u prostoriju i počeo dirati i seksualno zlostavljati. Sjećam se da je na momente bio grub, a ja sam ga molila da me pusti. Narednog puta me je zlostavljao Nedeljko Grabovac, zvani Kapetan, u toji stoj prostoriji”, rekla je svjedokinja.

Kako je ova svjedokinja istakla, seksualna zlostavljanja žena bila su česta i one su nakon povratka u prostoriju bile “zabrinute, odsutne i samo su šutjele”.

“Sjećam se jednog događaja kada su izveli Hajru Hadžić, koja je cijelo vrijeme bila u ‘Bijeloj kući’, zajedno sa drugim muškarcima na ‘pistu’. Tu su ih kupali šmrkom, a oni su svi bili nagi. Bila je uznemirena i pokušavala je sakriti dijelove tijela”, rekla je svjedokinja.

U julu 1992. godine, prema tvrdnji svjedokinje, u prostoriju je došao Željko Mejakić i izveo Ednu Dautović i Sadetu Medunjanin, pod izgovorom da ih vodi na razmjenu.

“To nije bila razmjena, to je bio put u smrt. Kasnije su njihova tijela pronađena u masovnoj grobnici u Bosanskoj Krupi”, tvrdi K027, koja je logor napustila 3. augusta 1992. godine, nakon čega je prebačena u Trnopolje, a poslije “pet dana” puštena na slobodu.

Nastavak suđenja je 5. juna 2007. godine.