Tužilaštvo je u završnoj riječi ocijenilo da je y dokazalo da su Simo Ličina, Nedeljko Pilipović, Žarko Kalinić, Miro Bosančić te Bogdan, Žarko i Jovan Grab odgovorni za ubistva, prisilne nestanke i nečovječna postupanja prema zatočenicima u Vatrogasnom domu.
“Tužilaštvo je dokazalo da su bili dio širokog i sistematskog napada, da je napad bio usmjeren protiv civilnog nesrpskog stanovništva”, rekao je tužilac Tarik Crnkić.
On je kazao da je napad bio u skladu sa politikom na višem nivou i da je opština Bosanski Novi, sadašnja Novi Grad, bila jedna od onih u kojoj su Bošnjaci i Hrvati ostajali bez posla, naselja granatirana, predavano oružje i privođeni ljudi. U takvom neprijateljskom okruženju, kako je naveo, nesrpsko stanovništvo se iseljavalo nakon što bi potpisalo da ostavlja imovinu srpskim vlastima.
Tužilac je naveo da su optuženi kao pripadnici Vojne policije znali za dešavanja i svjesno učestvovali u progonu. Naveo je da je Vojna policija čuvala muškarce koji su bili dovedeni na stadion.
“Za našu optužnicu bitno je naglasiti da je prije odlaska konvoja prozvano 16, 17 imena i odvedeno s lisicama. Odvedeni su u Vatrogasni dom”, rekao je tužilac.
On je ukazao na dokaze da je u Vatrogasnom domu bila smještena Vojna policija, a da su ljudi zatvarani u garažu u podrumu. Kako je rekao, neki su ostajali nekoliko dana a neki su bili zatočeni mjesecima u nehumanim uslovima.
“U prostoriju su dolazili vojnici s bejzbol palicama. Jedan je držao lampu, a drugi su udarali bejzbol palicama i kablovima od struje”, podsjetio je tužilac na svjedočenja, dodajući da su neki zatvorenici nestajali.
Analizirajući pojedine tačke optužnice, on je naveo da je dokazano da je Bosančić sa Draganom Đurićem, koji je bio optužen i u međuvremenu je preminuo, svakodnevno tukao zatvorene. Napomenuo je da su svjedoci za Bosančića govorili da je bio najžešći i da se isticao.
Crnkić je rekao da su svjedoci potvrdili da su Bosančić i Đurić izveli Ismeta Mujezinovića, kojeg su poslije drugi zatvorenici donijeli mrtvog, te da su ga odvezli kombijem. Dodao je da se Ante Jurić, koji je morao otići s njima kombijem nikada nije vratio.
Tužilac je naveo da su sa stadiona u Vatrogasni dom dovedeni ugledni građani Bosanskog Novog i da je neke od njih izveo Bosančić, te da im se gubi trag. Podsjetio je na aktivnosti Bosančića i Đurića u vezi sa odvođenjem oca i sina Hasana i Hajre Isakovića, imućnih građana, te kako se otac nikad nije vratio.
Tužilac je govorio i o učešću optuženih u mučenju i nestanku Rasima Gorinjca, kao i o dovođenju trojice braće Emrić iz Bužima, od kojih je preživio samo tada maloljetni Nurija. Podsjetio je da je on posvjedočio da je braću Nermina i Nijaza posljednji put vidio 21. septembra 1992. kada su ih tukli i braću odveli Ličina, Đurić, Pilipović, Jovan i Bogdan Grab. Kada je pitao za braću, rečeno mu je: “Una majka”. Naveo je da su njega u odvojenim prilikama tukli Ličina i Kalinić.
Crnkić je, osvrćući se na navode Odbrana o razlikama u iskazima, naveo da je Nurija Emrić dosljedno navodio imena vojnih policajaca koje je dobro poznavao, jer im je čistio prostorije, te da nije bio povlašten kao što branioci ističu.
“On je ostao nezaštićen i okružen ubicama svoje braće”, naveo je tužilac.
Iznošenje završnih riječi Odbrana zakazano je za 11. juni.
