Analiza

Suđenja za ratne zločine s velikim brojem optuženih neće se moći voditi do kraja pandemije

Mezarje u Zecovima kod Prijedora. Izvor: BIRN BiH

Suđenja za ratne zločine s velikim brojem optuženih neće se moći voditi do kraja pandemije

5. Juna 2020.09:53
5. Juna 2020.09:53
Predmeti s velikim brojem optuženih još uvijek se neće moći voditi zbog manjka kapaciteta, što će dodatno usporiti procesuiranje ratnih zločina i postizanje pravde za žrtve, kažu stručnjaci za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

This post is also available in: English (English)

“Neće moći nikako, jer ima puno više predmeta sa deset i preko deset optuženih. Morat ćemo sačekati novu odluku Kriznog štaba, ili kad se ovaj virus smiri, pa da krenemo s tim suđenjima. Jer iako nam je sudnica ‘šest’ najveća, ne možemo. Možemo do šest optuženih tu da smjestimo. Ne možemo ni sedam, a kamoli 17 optuženih smjestiti. Nažalost, ne možemo te predmete još uvijek zakazivati”, kaže Kreho.


Minka Kreho. Izvor: BIRN BiH

Navela je da je, nakon popuštanja mjera, Sud BiH donio odluku da krenu suđenja od 1. juna za predmete do pet optuženih, u dvije najveće sudnice Suda BiH, u kojima se može napraviti odgovarajuća distanca između svih učesnika.

Odgađanje suđenja uticat će na dugo čekanje Nermine Alukić, jedne od žrtava koja više od dvije decenije čeka pravdu. Ona je krajem 2015. svjedočila pred Sudom BiH o ubistvima oca i brata počinjenim u junu 1992. godine i saznanjima o zločinima u selu Zecovi kod Prijedora. Za ovaj zločin optuženo je 13 osoba – pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) i milicije te predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Oni su uhapšeni krajem 2014., a suđenje im je počelo naredne godine.

“Nije to u redu, kako je krenulo, nije u redu. Koliko je pomrlo, koliko svjedoka… Odavde komšija koliko ima, pomrlo. Nije dočekalo suđenje. Nije dočekalo da mu se nađe dijete. Nije dočekalo ništa. Pa evo, 2014. pohapšeni. Znači, 2014. do 2020. da ni jedan slučaj nije završen. Pa dođe i koronavirus. Koronavirus je, izgleda, zavladao u tužiteljstvu od kad i kada. Ako bude se ovo ovako nastavilo, daj Bože da dočekam i ja”, kaže Alukić o dodatnom produženju već dugogodišnjih suđenja za ratne zločine zbog koronavirusa.


Nermina Alukić. Izvor: BIRN BiH

Žrtve čekaju pravdu i u vremenu koronavirusa

Početkom pandemije koronavirusa Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) je donijelo odluku o organizaciji rada u sudovima i tužilaštvima u kojoj je naložilo odlaganje suđenja, što je zaustavilo i suđenja za ratne zločine pred Državnim sudom.

Predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija za BIRN BiH kaže da oni u svojoj odluci nisu ograničili broj učesnika u postupku, te da, ako postoji sudnica u kojoj se može smjestiti 50 osoba a da između njih postoji obavezna distanca, ta se suđenja mogu održati.

“Ukoliko takav prostor ne postoji, onda ne možete raditi. Stvar je, mislim, u principu vrlo jednostavna. Znači, ukoliko ste u mogućnosti da obezbijedite sva sredstva zaštite za 15 ljudi, radit ćete sa 15 ljudi. Ukoliko niste, nećete raditi”, pojašnjava Tegeltija.

Advokatica Sabina Mehić navodi da razumije činjenicu da se u narednom periodu postepeno počinju pozivati stranke i da suđenja krenu s manjim brojem optuženih, ali očekuje da će se ipak u skorije vrijeme vratiti u sudnice u punom kapacitetu, bez obzira na broj optuženih.

“Ja radim na predmetima gdje je u prosjeku osam do deset optuženih i ne bi bilo u skladu s pravom optuženih na efikasno suđenje ako bi to potrajalo mjesecima. Nije u redu ni s aspekta žrtava. Prošlo je preko 25 godina od ratnog perioda. Žrtve su ljudi koji su u godinama. Pravda se ne može čekati vječno”, dodaje Mehić.


Sabina Mehić. Izvor: BIRN BiH

Ratni zločini kao izazov za pravosuđe

Žrtve i stručnjaci godinama upozoravaju na odugovlačenje procesuiranja ratnih zločina – loše napisanim optužnicama, kao i neusvajanjem nove Strategije za rad na predmetima ratnih zločina.

“Ja sam generalno nezadovoljan procesuiranjem ratnih zločina u BiH. Tu sad neću govoriti o tužiocima i sudijama, govorim generalno o ambijentu. Mislim da puno više postoji deklarativna podrška da se svi zločinci procesuiraju i da sve žrtve dobiju satisfakciju nego što postoji stvarna volja i namjera da se omoguće svi uslovi da se tako nešto desi”, kaže Tegeltija.

Pravni savjetnik u OSCE-u Nedžad Smailagić kaže da će pandemija negativno uticati na procesuiranje ratnih zločina, kao i drugih složenih oblika krivičnih djela, i da mnoge žrtve ne naziru pravdu.

“Procesuiranje ratnih zločina predstavlja najbitniji izazov za pravosuđe BiH. Praksa pokazuje da postoje određeni izazovi i prepreke u procesuiranju ratnih zločina i oni se mogu različito grupirati. Prije svega, postoji pojava politizacije procesuiranja ratnih zločina. Zatim postoji jedan broj izazova s kojima se suočava Tužilaštvo BiH, posebno u kontekstu prioritetizacije predmeta, zatim u pripremanju preraspodjele predmeta između državnog i nivoa etiteta, odnosno Brčko distrikta BiH. Pri tome još postoji i pitanje vezano za fragmentaciju predmeta ratnih zločina u praksi Tužilaštva BiH”, pojašnjava Smailagić.

Misija OSCE-a u BiH, koja nadzire i prati rad pravosuđa, poziva na usvajanje Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina, koja već dvije godine čeka u Vijeću ministara na usvajanje.

Online suđenje kao rješenje problema ili utopija

Kao način da se osigura procesuiranje predmeta za vrijeme pandemije, VSTV je predložio donošenje propisa i uvođenje online suđenja u BiH. Međutim, ovoj inicijativi se odmah usprotivilo Državno ministarstvo pravde, kao i određeni broj stručnjaka. Državni ministar pravde objašnjava zašto smatra da inicijativu nije moguće provesti.

“Kada je došla inicijativa od strane VSTV-a da idemo u izmjene zakona kako bi se omogućilo online suđenje, odnosno manji procesi, odmah sam reagirao i rekao da nam je to nemoguće jer nije moguće u takvom jednom kratkom roku promijeniti četiri zakona na svim nivoima u BiH. Sa mnom su se složile i entitetske kolege, i nisam ja bio protiv takvog rješenja”, kaže Josip Grubeša, ministar pravde BiH.

On smatra da je bilo nemoguće napraviti online suđenje iz razloga što se uglavnom radi o ljudima koji su stariji i manje informatički “potkovani”. Morali bi, kako navodi, imati posebnu prostoriju gdje će se ljudi okupljati i raditi videolink, a tu je pitanje kako će dolaziti advokati sa branjenicima, i kako će se razgovarati sa svjedocima.


Josip Grubeša. Izvor: BIRN BiH

Sa stavom Grubeše se ne slaže Tegeltija, koji kaže da se radi o jednom zakonu o krivičnom postupku na četiri nivoa. Pojašnjava da se radi o dopunama nekoliko odredbi zakona koje bi omogućavale online suđenja za vrijeme pandemije.

“Ne mislim da je to komplikovano, ne mislim da je to nemoguće. Predložili smo konkretno zakonsko rješenje kako bi to trebalo da se izmijeni, odnosno dopuni. Ne, čak ni izmijeni, nego dopuni Zakon o krivičnom postupku (ZKP) koji bi omogućavao takvu vrstu online suđenja”, kaže on.

Sutkinja Kreho kaže da oni ne mogu imati konkretan stav o online suđenju jer im nije poznato kako je to zamišljeno, niti im se neko službeno obratio kako bi razmatrali ovaj problem.

“Ništa od toga, mislim, neće moći ni biti, jer prvo bi se morao izmijeniti ZKP [Zakon o krivičnom postupku], naš i entitetski, potom kako da se krši načelo neposrednosti, kako da se krši načelo javnosti, jer sva naša suđenja su javna, svi pretresi vode se neposrednim saslušanjima”, dodaje Kreho.

Advokatica Mehić navodi da ideja online suđenja u svojoj pozadini ima namjeru da štiti prava optuženih na efikasno suđenje i u razumnom roku, kao i žrtve, međutim, kako kaže, pitanje je koliko bi drugih prava bilo ugroženo i povrijeđeno.

“Dakle, ideja je dobra, međutim pitanje je koliko je ona izvodiva. Pitanje je koliko bi drugih prava bilo povrijeđeno ukoliko bi se uspostavila ta online suđenja. Meni je problematično to pitanje javnosti. Na koji način bi javnost mogla da prati ta suđenja”, dodaje Mehić.

Zakašnjeli ili (ne)potrebni zakon

Pandemija koronavirusa pokazala je svu kompleksnost pravosudnog sistema u našoj zemlji. U vrijeme kada je vrhunac pandemije prošao i kada su ukinute gotovo sve mjere ograničenja, na državnom nivou tek u parlamentarnu proceduru ulazi zakon koji reguliše rokove u sudskim postupcima.

Usvojeni zakon na federalnom nivou naišao je na protivljenje Advokatske komore. Oni su uputili zahtjev za ukidanje ovog zakona.

Grubeša kaže da je boljka u BiH da izmjene teku sporo i kada se ulazi u završnu fazu pandemije, zakon na državnom nivou je tek ušao u parlamentarnu proceduru.

“Jedan od ključnih problema koji su i kolege s federalne razine spočitavali jeste retroaktivna primjena zakona, što je nedopustivo. Ali mi moramo uzeti u obzir da nam je bolje imati zakon, pa makar i s odmakom vremena, zakašnjeli, ali u svakom slučaju dobro ga je imati”, kaže Grubeša.


Nikica Gržić. Izvor: BIRN BiH

Predsjednik Advokatske komore FBiH Nikica Gržić kaže da je zakon na federalnom nivou donesen 7. maja ove godine, a mjere koje su ranije donesene popuštaju se, tako da je u ovom trenutku bespredmetno o tome pričati, te da je izgubio svrhu zbog koje je donesen.

“Do 7. maja je proteklo 50 dana. Rokovi u kaznenim, vanparničnim i parničnim postupcima su od 24 sata, tri dana, osam dana i maksimalno 30 dana (…) Taj zakon je donio više štete nego koristi za ono za šta je bio namijenjen”, pojašnjava Gržić.

“Da, sada već treba da razmišljamo o ukidanju efekata tih zakona jer sad smo već u problemu. Sad kad otvaramo suđenja – suđenja će ići, ali rokovi neće ići. Tako da su i sudije malo u nedoumici”, zaključuje Tegeltija.

Emina Dizdarević


This post is also available in: English (English)