Azer Handžar, svjedok Tužilaštva BiH nasuđenju protiv četvorice bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO)optuženih za zločine u zatvoru Vojno kraj Mostara, imao je 18 godina kada je u julu 1993. uhapšen zajedno sa starijim bratom.
Nakon zarobljavanja, dva i po mjeseca je proveo u logorima Dretelj, Heliodrom i Vojno, odakle je, kako tvrdi, vođen da obavlja teške radove za vojsku, kada je i ranjen.
“Od svih logora, u Vojnom mi je bilo najgore jer sam se svaki dan plašio za svoj život”, rekao je Handžar.
“U septembru 1993. godine, dok smo kopali tranšeje na liniji bojišnice, iz snajpera sam pogođen u kičmu. Metak je došao iz pravca koji je kontrolirala Armija BiH (ABiH). Nakon toga sam odveden u bolnicu u Mostaru, a onda, nakon 11 dana, helikopterom u Zenicu, kada sam i oslobođen”, rekao je Handžar.
Handžar je svjedočio na suđenju četvorici optuženih za silovanja, ubistva, premlaćivanja zatočenih Bošnjaka i njihovo odvođenje iz zatvora Vojno na prisilne radove tokom 1993. i 1994. godine. Državno tužilaštvo za ovo smatra odgovornim bivše pripadnike HVO-a Marka Radića, Dragana Šunjića, Damira Brekala i Mirka Vračevića.
“Sjećam se da je u mojoj pratnji iz bolnice do Međugorja, odakle sam dalje prebačen za Zenicu, bio Dragan Šunjić, koji me tom prilikom nije maltretirao. Sjećam se i da je na prisilnim radovima ubijen Mensud Dedonjić. U njegovom slučaju metak je došao iz pravca pod kontrolom HVO-a”, rekao je Handžar, koji je Šunjića identifikovao u sudnici.
U optužnici stoji da je Šunjić bio zamjenik Marka Radića, koji je bio na čelu diverzantske jedinice “Ivan Stanić Ćićo”, te kasnije zapovjednik Bjelopoljske bojne u sklopu Druge brigade HVO-a. Tužilaštvo obojicu tereti po ličnoj i komandnoj odgovornosti.
Drugi svjedok Tužilaštva, Dika Ćurić je zajedno s bratićem u zatvor Vojno dovedena 11. oktobra 1993. godine. U sudnici je tvrdila da je čula kako vojnici koji hapse civile govore da im je naredbu izdao Maka Radić, kojeg je kasnije jednom vidjela u logoru.
“U Vojnom sam viđala Mirka Vračevića. Nije bio visok ni debeo, imao je između 40 i 50 godina i jedno oko mu je bilo čudno. Zapovjednik u logoru je bio Mario Mihalj, a njegov zamjenik Dragan Šunjić, kojeg nisam puno viđala. U logoru se govorilo da je Marko Radić glavni”, rekla je svjedokinja i dodala da je Radića vidjela 2. decembra 1993.godine, kada je razmijenjena.
Ćurić je također rekla da je Vračević u logoru nosio pušku, te da je vidjela kako je iz prostorije gdje su bile zatočene žene odvodio AM, “koja se vraćala neraspoložena i raščupana”.
Mirko Vračević je, kako stoji uoptužnici, bio stražar u zatvoru Vojno, dok se ime Marija Mihalja pojavljuje u optužnici Državnog tužilaštva kao suizvršioca pojedinih zločina u istom zatvoru. Mihalj je preminuo prije nego su četvorica optuženih uhapšena.
Dok je davala iskaz, Ćurić je nekoliko puta slučajno otkrila imena zaštićenih svjedoka Tužilaštva, na što je Sudsko vijeće svaki put reagovalo upozorenjem da ti podaci moraju ostati zaštićeni.
Nastavak suđenja je 14. novembra 2007.godine, kada će Tužilaštvo saslušati još dva svjedoka.
