U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Nevesinja i Mostara, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je svoja saznanja o odvođenju komšija iz mjesta Šarice, koji su najprije bili prebačeni do škole u Zijemlju.
Uništavanje razvodnih kutija za struju i krađa kablova iz Saborne crkve Svete trojice u Mostaru u prvoj sedmici decembra uznemirila je pravoslavne vjernike u ovom gradu, nakon čega se crkvene starješine pitaju kome smetaju crkvena zvona, koja se neko vrijeme neće oglašavati.
Sud Bosne i Hercegovine donio je odluku kojom su preinačene pravosnažne presude ovog i Vrhovnog suda Federacije BiH te je Ivanu Zeleniki izrečena jedinstvena kazna od osam godina i šest mjeseci zatvora zbog ratnih zločina počinjenih na području Mostara.
Iznoseći završne riječi na suđenju za zločine počinjene na području Mostara, Odbrane Nuhana Šikala, Darija Mihalja, Stanka Škobića, Tomislava Ančića i Slavka Golemca zatražile su oslobađajuću presudu, rekavši da Državno tužilaštvo nije van svake razumne sumnje dokazalo radnje koje im se stavljaju na teret.
Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) i pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) vrše predistražne radnje u jezeru na lokalitetu Vihovići u Mostaru u potrazi za masovnom grobnicom za koju se pretpostavlja da sadrži od 80 do 100 žrtava ubijenih u Mostaru tokom 1993. godine.
Na suđenju za zločine na području Nevesinja i Mostara, svjedokinje Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričale su da su u junu 1992. u selu Šarice zarobljene, a da su zlostavljana četiri muškarca, koji više nikada nisu viđeni živi.
Odbrana Nedžada Tinjaka zatražila je oslobađajuću presudu, navodeći da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nije van razumne sumnje dokazalo odgovornost optuženog za zločine na području Mostara počinjene tokom 1993. i 1994. godine.
Nakon masakara u Uborku i Sutini, najtežih ratnih zločina na području Hercegovine tokom sukoba 1990-ih, porodice žrtava traže dostojanstveno spomen-obilježje za ubijene. No suočili su se s ravnodušnošću etnonacionalističkih političkih lidera.
U drugom dijelu trodijelnog serijala, preživjeli masakara u Uborku i Sutini počinjenih 1992. godine govore o svojoj dugoj kampanji za pravdu, a otvara se i pitanje o potencijalnoj ulozi arhiva Haškog tribunala u identifikaciji osumnjičenih.
Masakri u Uborku i Sutini kod Mostara tokom sukoba 1990-ih bili su prvi i najveći ratni zločini na području Hercegovine. U prvom dijelu trodijelnog serijala, svjedoci se prisjećaju pogubljenja u kojima je ubijeno 114 ljudi.