Vještak vojne struke je, na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora 1992. godine, rekao kako krizni štabovi nisu mogli izdavati naređenja vojnim i policijskim strukturama.
Prvi svjedok Odbrane Slobodana Taranjca, koji je sa još osam osoba optužen za zločine na području Prijedora, kazao je da nema saznanja o muškarcima u selu Miska Glava.
Svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetili su se zarobljavanja, fizičkog zlostavljanja i ubistava počinjenih u selu Miska Glava i na stadionu u Ljubiji kod Prijedora u julu 1992. godine.
Zaštićeni svjedok pričao je o strijeljanju koje je preživio u blizini Prijedora, na suđenju za zločine počinjene u Ljubiji, kao i o boravku u Domu u Miskoj Glavi te tuči na stadionu u Ljubiji, gdje je ubijen njegov rođak.
U nastavku suđenja za zločine na području Prijedora, Odbrana Milorada Obradovića unakrsno je ispitala četiri svjedoka Državnog tužilaštva, koji su iskaze dali prije spajanja predmeta sa Slobodanom Taranjacem, od kojih su trojica naveli da optuženog nisu vidjeli u Domu u Miskoj Glavi.
Na suđenju za zločine počinjene u Ljubiji kod Prijedora, zaštićeni svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine u unakrsnom ispitivanju je izjavio da Slobodan Taranjac, kao komandir Kriznog štaba, nije mogao izdati naređenje, i da mu Ranko Došenović nikad ništa nije naređivao.
Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, vještak Tužilaštva Bosne i Hercegovine naveo je da je smrt kod većine od 60 ekshumiranih tijela iz masovne grobnice “Redak” nastupila kao posljedica prostrijelnih rana koje su zadobili pucnjem u glavu.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine uložilo je materijalne dokaze na suđenju osmorici optuženih za zločine počinjene u julu 1992. na području Ljubije kod Prijedora.
Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, vještak Tužilaštva BiH je naveo da su strijelne povrede glave uzrok smrti većine osoba od 11 ekshumiranih u masovnoj grobnici “Hozića kamen“ u općini Novi Grad.