Slobodan Taranjac; Foto: BIRN BiH
Milan Gavrilović, svjedok Odbrane optuženog Slobodana Taranjca, ispričao je u Državnom sudu da je bio policajac u Policijskoj stanici Prijedor, te da je u junu 1992. godine na 15 dana prebačen u stanicu u Ljubiju, gdje je komandir bio Branko Bjekić.
“Kada smo došli u Ljubiju, tamo nije bilo nemira i sukoba, kao u Prijedoru“, rekao je svjedok, te dodao da su tu “normalno živjeli muslimani i Hrvati”.
Svjedok je rekao da je jednom prilikom bio u kancelariji načelnika Stanice javne bezbjednosti u Prijedoru, Sime Drljače, kada je on dobio telefonski poziv u kojem mu je rečeno da se u Miskoj Glavi nalazi 100 muškaraca. Prema riječima svjedoka, Drljača je tada rekao: “Nemojte ništa poduzimati dok ja ne dođem“.
Nakon toga je, kako je naveo, Drljača je automobilom otišao, a on više ništa nije čuo o tim muškarcima.
Svjedok je kazao da je u aprilu 1993. godine ponovo prebačen u Ljubiju, kada je postavljen za komandira Stanice policije.
Odgovarajući na pitanja tužitelja Izeta Odobašića, rekao je da je u Prijedoru radio na poslovima operativnog dežurnog i da je slao izvještaje za Centar javne bezbjednosti u Banja Luku. Izjavio je da “policija nije odvodila muslimane i Hrvate u logore”, već da je to radila Stanica javne bezbjednosti u Prijedoru.
Slobodan Taranjac, Miodrag Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Trivo Vukić, Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović optuženi su za učešće u nezakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca – u Domu u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu u Ljubiji – te njihovom mučenju i ubistvima počinjenim krajem jula 1992. godine.
Današnjem ročištu nije pristupio Zdravko Panić, te je njegov branilac Saša Dakić rekao da je optuženi dao saglasnost da se ročište održi bez njegovog prisustva, jer je bolestan.
Suđenje se nastavlja 20. novembra.
