Lice: Borovčanin Ljubomir


20. Septembra 2011.

Vještak Richard Butler izjavio je u nastavku suđenja četvorici optuženih za genocid u Srebrenici da zaštićena zona Srebrenica nije bila demilitarizovana i da je 28. divizija Armije BiH (ABiH) bila legitimni cilj.



26. Avgusta 2010.

Dajući iskaz u korist Državnog tužilaštva na suđenju četvorici optuženih za genocid u Srebrenici, bivši načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik rekao je da je Ratko Mladić izdao naredbu da se likvidiraju muškarci Bošnjaci zarobljeni nakon pada za


Sud-BiH10-1024x681.jpg

24. Marta 2006.

Zakon koji omogućava prenos slučajeva i dokaza sa Tribunala u Hagu na Sud BiH, i koji su pisali strani pravni eksperti, pun je nedosljednosti.

Greške koje su se potkrale u ovaj zakon, usvojen krajem 2004. godine, bi mogle koštati Sud milione maraka i dragocjenog vremena u sudnicama, saznaje Justice Report.

Odmah po usvajanju, domaći pravni eksperti, ali i neki stranci, su primijetili niz nedosljednosti i grešaka koje mogu ugroziti procese i umanjiti povjerenje javnosti u pravosudni sistem.

Neke su posljedica lošeg prijevoda, neke nepoznavanja domaćeg pravosuđa, neke puke greške nastale iz neznanja, kažu sagovornici Justice Report-a.

Mnoge od postojećih zakona u Bosni i Hercegovini pisali su strani pravni stručnjaci, nerijetko na engleskom jeziku, a prijevodi odlazili na usvajanje članovima parlamenata.

I zakoni kojima se rukovodi Sud BiH u procesuiranju ratnih zločina kreirani su na isti način.

Da bi Odjel za ratne zločine pri Sudu uopšte mogao početi sa radom, neophodano je bilo usvojiti čitav niz novih zakona. U praksi, ti zakoni se svakodnevno testiraju i oni koji treba da ih primjenjuju nailaze na teško premostive probleme.

Jedan od problematičnih zakona tiče se procedure prenosa i prihvatanja činjenica utvrđenih u istragama i procesima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) – Zakon o ustupanju predmeta od strane MKSJ Tužilastvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih od strane MKSJ u postupcima pred sudovima u BiH.

Može ili mora?

U praksi, ovaj zakon daje mogućnost da se na domaćim sudovima korisite iskazi svjedoka dati pred MKSJ, iskazi vještaka, iskazi dati službenicima MKSJ te dokumentacija, ovjerene kopije i forenzički dokazi pribavljeni od MKSJ.

Problematičan je Član 4, odnosno jedna riječ kojom se sudskim vijećima daje mogućnost da prihvate ili odbace dokaze prikupljene u Hagu. U Zakonu, naime, stoji da „nakon saslušanja stranaka, Sud MOŽE na vlastitu inicijativu ili na prijedlog jedne od stranaka odlučiti da prihvati kao dokaze činjenice koje su utvrđene“ ili „da prihvati pismeni dokazni materijal“ iz postupaka pred MKSJ.

Dakle, neko sudsko vijeće može odlučiti da dokazi utvrđeni pred MKSJ neće biti relevantni Sudu BiH.

Nedorečenosti ili propusta u zakonima po kojima Sud BiH procesuira ratne zločine svjesni su i u Odsjeku krivične odbrane (OKO). Za Justice Report direktor Odsjeka Rupert Skilbeck kaze da je zabrinjavajuće “da je novi zakon tako neodređen”.

“Nije dovoljno detaljno razrađeno kako postupiti u ovim slučajevima. Nema smjernica koje bi rekle sudijama kako da razmatraju korištenje dokaza. Jer tamo stoji da MOŽE biti prihvaćeno i to jeste veliki problem”.

Matias Hellman, predstavnik sekretarijata MKSJ u BiH kaže da je daleko važnije od formulacije dotične odredbe kako će se ona u praksi primjenjivati.

„Odgovornost je sudskog vijeća u svakom predmetu da odluči, da li i kako uzimati u obzir eventualne nove ili dodatne činjenice u odnosu na ono što je utvrđeno u nekom ranijem postupku. Međutim, bilo bi naravno zabrinjavanjuće kada bi se radikalno i neosnovano mijenjale činjenice koje su već dokazane van razumne sumnje“.

Tužilastvo je u nekoliko slučajeva do sada pokrenutih pred Sudom BiH tražilo usvajanje činjenica utvrđenih pred MKSJ, a odbrana nagovijestila mogućnost odbacivanja ili poricanja tih dokaza. U procesu koji se vodi protiv jedanaesterice optuženih za zločine u Kravicama, na primjer, svi branitelji najavili su da neće prihvatiti dokaza iz Haga.

Odbrane su se pozvale na „univerzalni princip neposrednog iznošenja dokaza“.

Nove ili suprotstavljene činjenice?

Advokat Stanko Petrović odbija i samu ideju prihvatanja dokaza te kaže da „principijelno osporava sve činjenice utvrđene pred MKSJ jer se njima neke stvari prejudiciraju pa ne znam šta je poenta suđenja“.

Petrović, kao i ostali advokati odbrane u ovom slučaju, traže neposredno iznošenje dokaza, najavljujući da ako Sud odluči prihvatiti iskaze i dokaze MKSJ, odbrane će insistirati na ispitivanju svjedoka.

Advokati odbrane čak stavljaju u pitanje nadležnost i kredibilitet MKSJ. Branilac Boško Čegar smatra da je Tribunal u Hagu „Ad hoc tribunal“ i da su njegove odluke „relevantne samo pred tamošnjim sudom, te da ne mogu biti relevantne na drugim sudovima“.

Međunarodni stručnjaci pak smatraju da je MKSJ tijelo koje u svom radu, i pri uzimanju iskaza i u procesima, poštuje visoke međunarodne standarde te da je teško učiniti upitnim činjenice koje su već utvrđene pri toj instituciji.

Edgar Chen, pravni ekspert Koalicije za međunarodnu pravdu (ICJ) koji prati procese pred MKSJ, odobrava prihvatanje utvrđenih činjenica napominjući da od suda zavisi da li će iste činjenice rezultirati istim pravnim zaključkom.

“Postoji mogućnost da se u procesima pred Sudom BiH dođe do nekih dokaza koji možda nisu već dio onoga što ima MKSJ,” kaze Chen za Justice Report.

“Samo kao primjer iznijet ću opštepoznatu činjenicu da MKSJ nije prihvatio uvođenje video snimka Škorpiona kao dokazni materijal u suđenju Slobodanu Miloseviću. Ali, to jeste dokaz na suđenjima u Beogradu,” kaze on.

“Generalno govoreći ne bi smjelo biti “novih” ili “suprotstavljenih” istina. Ako je MKSJ utvrdio da su “snage VRS kontrolisale 12. i 13. jula 1995. godine odvoženje autobusima žena, djece i starijih iz Potočara prema teritoriji pod kontrolom bosanskih snaga u Kladnju”, takva činjenica bi morala biti prihvaćena na Sudu BiH,” dalje pojašnjava Chen.

“Nadajamo se da Sud BiH neće otkriti da su odvezeni iz Potočara, žene, djeca i stariji, bili pod kontrolom VRS. To bi bila novost, suprotna od do sada utvrđenih činjenica. Ali mislim da za činjenice kao što je ova, koja je tako dobro dokumentovana, neće biti izazova” kaže Chen.

Chen ne negira da je testiranje utvrđenih činjenica legitiman proces na suđenjima, ali naglašava da MKSJ jeste garant u ovom slučaju.

“Činjenice utvrđene pred MKSJ se smatraju dokazanim izvan svake sumnje. One su ispitane unakrsnim ispitivanjima od strane odbrane i ostale su takve. Nadam se da neće biti manipulacija niti prostora čak i za mogućnost manipulacije. Zbog toga bi sudije trebale reći “ovo je dokazano pred MKSJ, izvan svake razumne sumnje” i savjetovati obje strane da to prihvate,” kaže Chen.

Matias Hellman smatra da Član 4 daje mogućnosti koje mogu biti od izuzetne koristi domaćim sudovima.

“Zašto bi se trošilo dragocjeno vrijeme i energija na dokazivanje nečega što je već poznato, na primjer, da su na nekom određenom području u nekom vremenskom periodu izvrseni široki ili rasprostranjeni napadi na civilno stanovništvo, sto je preduslov za dokazivanje zločina protiv čovjecnosti,” kaže Hellman za Justice Report.

Treba ili može?

Nije samo Član 4 ovog zakona razlog za brojne nedoumice. Pogrešan prevod drugog dijela zakona također izaziva negodovanja i nesporazume.

Naime, Član 5. u engleskoj varijanti kaze da “transkripti svjedočenja i zapisnik o iskazu trebaju biti prihvaćeni”. U prevodu na naš jezik stoji da “mogu biti korišteni”.

Iz pravila koja sada postoje za rad Suda BiH nije jasno da li prioritet ima engleska varijanta zakona ili ona na ovdašnjim jezicima.

Kako u Sudu radi i domaće i međunarodno osoblje, u svakom sudskom vijeću sjede stranci, moguće su razlike u tumačenjima i poteškoće kod usaglašavanja odluka.

“To, “mogu biti korišteni”, predstavlja veliki problem jer omogućava da odbrana ima pravo tražiti prisustvo svjedoka iz Haga na Sudu BiH i njihovo unakrsno ispitivanje” kaze za Justice Report direktor OKO Rupert Skilbeck.

Odbrane već koriste tu mogućnost, pa su u slučaju Kravice nagovijestili da bi u sudnicu u Sarajevu mogli pozvati i Radoslava Krstića i Ljubomir Borovčanina.

Ako Sud odobri njihovo pozivanje, nije određeno koje zakonske procedure moraju biti poštovane niti koji kriteriji primjenjeni.

„Zakon nije definisao šta da uzmu u obzir jer je to u interesu pravde“ kaze Skilbeck.

„Na kraju, Sud će morati usvojiti međunarodne standarde. Vjerovatno posuditi pravila MKSJ. Veoma je problematično što su novi zakoni tako neodređeni“.

I to nije kraj problema sa ovim zakonom. Jedan njegov dio, onaj koji se odnosi na zaštićene svjedoke, preuzet je doslovno iz zakona u Engleskoj i kao takav neprimjenjiv je u našem sistemu jer podrazumijeva postojanje porote. Ponovo, engleska varijanta zakona i ona na našim jezicima, se razlikuju.