Vještačenje potpisa optuženih

Prvi nalaz vještaka Ismeta Katane odnosio se na analizu potpisa izvjesnog Adila Mujezinovića na izvještaju službe dežurstva Stanice javne bezbjednosti Goražde od 17. na 18. septembar 1992. godine u periodu od 22 do šest sati. Prema vještaku, na dokumentu je vjerovatno potpis Mujezinovića.

Za drugi dokument – potvrdu Centra javne bezbjednosti Goražde od 17. septembra 1992. godine – vještak je zaključio da su ga Suljo Karkelja i Omer Uglješa najvjerovatnije svojeručno potpisali, a Muhamed Adžem i Senad Halilović vjerovatno potpisali.

Katana je pojasnio da postoji šest gradacija u vještačenju rukopisa – “decidno”, “najvjerovatnije”, “vjerovatno”, “neodređeno mišljenje”, “vrlo vjerovatno da nije” i “decidno nije”.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, vještak je rekao da pečat i poređenje pečata s drugim dokumentima u to vrijeme nije bio predmet vještačenja, kao ni slova pisaće mašine na tekstu ispod kojeg su sporni potpisi, niti da li su potpisi ispisani istom olovkom.

Katana je dao svoj nalaz i mišljenje na suđenju Muhamedu Adžemu, Omeru Uglješi, Senadu Haliloviću i Sulji Karkelji, nekadašnjim pripadnicima Armije BiH (ABiH) koje Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu tereti za učešće u ubistvima sedam ratnih zarobljenika, pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), počinjenim 17. septembra 1992. godine.

Prema optužnici, oni su zarobljeni 21. augusta 1992. godine, nakon čega su bili zatočeni u zgradi Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove (OSUP) Goražde, odakle su odvedeni na lokalitet Lađeva stijena u naselju Kopači, gdje su ubijeni.

Za 24. mart Tužilaštvo je najavilo ulaganje materijalnih dokaza.