Tolićevi udarci bez boli

Sveto Mitrović je rekao da je radio kao policajac u Zagrebu, te da je 1991. pobjegao sa hrvatskog ratišta u Bosanski Šamac, a potom se nastanio u selu Trnjak (općina Odžak) kod roditelja svoje žene.

On je kazao da je početkom sukoba između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Srpske vojske došao u Novi Grad, gdje je u maju 1992. zarobljen sa ostalim srpskim stanovništvom i odveden u fiskulturnu salu škole u Odžaku.

“Prvih devet dana smo uživali, imali smo para, jeli, kockali. Mogli smo ići u toalet. Nakon toga su počela izvođenja i krenuli su da nas tuku. Nas oko 700 je onda mokrilo u kantu”, ispričao je svjedok i dodao da su ih, između ostalih, tukli Ivica Kljajić, Jurica Božić, Nina Terzić, Zdenko Mikulić i Tomo Đojić.

Mitrović je naveo da su mu prve batine zadali Rešad Mujkić i Ivica Božić. Budući da je bio policajac, on se, kako je kazao, tijelom branio od udaraca, ali to je vidio optuženi Josip Tolić.

“Nisam vidio da me Tolić tukao. Repetirao je pušku i rekao: ‘Ostavite ga.’ Tu sam pao u komu”, prisjetio se on, istaknuvši da su mu zatvorenici kasnije kazali da su ga u salu unijela dva logoraša i Josip Tolić, koji je zatražio da se pobrinu za njega.

Svjedok je izjavio da prije nije poznavao Josipa Tolića. Međutim, pojasnio je da mu se optuženi razlikovao od ostalih stražara jer je u njemu “vidio tračak svjetlosti i osjetio da mu se može obratiti za pomoć”.

Prema njegovom iskazu, optuženi mu je pomogao jer mu je rekao da osnuje zaštitni vod od desetak zatvorenika kako bi se mogli odbraniti od Tome Đojića, koji je tukao zatvorenike. Tu ideju o vodu, kako je kazao svjedok, optuženi je iskoristio da ih nahrani.

“Gospodin Tolić nas je izveo da nas nahrani. Nakon dugo vremena sam ugledao tanjir riže, komad mesa i kilu hljeba. Pojeo sam i rekao: ‘Sad možete tući koliko hoćete’”, naveo je svjedok i dodao da su svi zatvorenici tučeni dan i noć.

 Mitrović je kazao kako ga je Tolić skrivao od Hrvatske vojske, od koje su i pripadnici HVO-a bježali, a koja je dolazila svakodnevno i maltretirala zatvorenike. On se, kako je posvjedočio, naročito krio jer je za njim u Hrvatskoj bila raspisana potjernica, te se lažnim imenom predstavio u logoru.

“Prvi put sam vidio da Josip Tolić udara zatvorenika Radu Tomanovića, ali to su bili udarci bez boli, kao da mora. Udarac ili dva i maknuo se, samo da se ispuni forma”, rekao je Mitrović i dodao da su Tomanovića tukli Golubović, Jurica Božić, Rešad Mujkić, te da ga je ubio kundakom Ferid Halilović.

Na pitanje Tužilaštva kako on zna koje su jačine bili Tolićevi udarci, svjedok je kazao da je bivši policajac, koji ima crni pojas u džiu-džicu borilačkim vještinama, te da je obučavan i za uličnu tuču.

Iz Odžaka su zatvorenici prebačeni na nekoliko dana u Novi Grad, gdje se nastavilo maltretiranje zatvorenika i gdje je, kako je kazao Mitrović, Rade Dervenić zvani “Sila” ubijen po istom scenariju kao i Tomanović.

On je naveo da su potom zatvorenici prebačeni u skladište u Bosanski Brod, odakle je on gotovo svakodnevno išao na kopanje rovova i druge radove. Tu ga je, kako je naveo, pretukao Rešad Mujkić sa još dva vojnika.

“Sutradan mi je Tolić donio tri tablete protiv bolova i opsovao majku ovima što su nas tukli”, kazao je svjedok i dodao da su tu bile zatočene i žene, čije je jauke čuo.

Zatvorenici su potom prebačeni na nekoliko dana u “Tulek”, a potom za Slavonski Brod.

“Tu me posjetio Josip Tolić. Donio mi neku majicu i šteku ‘Marlbora’. Rekao sam mu da sam mu dužnik i da ću mu pomoći ako mu ikada zatrebam”, kazao je Mitrović, koji je na suđenju dodao da je imao prijetnje od logoraša zbog svjedočenja, ali da on govori istinu.

Mitrović je kazao da je njegova porodica platila 7.000 franaka i da se dalo oko pet hrvatskih vojnika za njegovu razmjenu.

Suđenje se nastavlja 7. novembra.