Došen je u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđen na pet godina zatvora nakon priznanja da je bio vođa smjene u logoru “Keraterm” u Prijedoru 1992.
“Kriv sam zato što sam pristao da budem u ‘Keratermu’. Kriv sam zato što im više nisam pomagao. Zbog toga sam kriv pred Bogom, pred tim ljudima i pred vama, časni Sude. Žao mi je svakog čovjeka koji je propatio, svake porodice koja je ostala bez svog bližnjega, svakog djeteta koje je ostalo bez oca, žao mi je svake majke koja je ostala bez sina. Želim da moje, da ove moje riječi svi čuju, posebno moje komšije koje su bile zatvorene samo zato što nisu bili Srbi”, izjavio je Došen u sudnici Haškog tribunala u oktobru 2001. godine.
Na Facebook profilu izvjesnog Deana Dekija, ispod objave o Prijedoru, na jedan od komentara je korisnik profila Damir Kain Došen odgovorio da su “bijele trake izmišljene”, te pogrdnim imenima nazivao Bošnjake.
“Bijele trake ste izmislili kao i sve laži koje ste izgovorili i dan danas ponavljate kao papagaji, priložite bar jedan, bilo kakav dokaz o bijelim trakama… nema, jer niste nosili bijele trake. Sami ste sebi učinili to zadovoljstvo da vas pohapse i pritvore u tvornicu keramičkih pločica zbog masovnog učešća u napadima na srpsku vojsku i policiju”, navodi se u Facebook komentaru.
Haškim presudama je utvrđeno da je u prostorijama fabrike keramičkih pločica “Keraterm” bio jedan od logora u Prijedoru koji je Krizni štab u ovom gradu otvorio nakon što su srpske snage izvršile niz napada na sela i područja nastanjena nesrpskim stanovništvom. Presude dalje navode da su zatočenici u “Keraterm” počeli pristizati oko 25. maja i da je logor je zatvoren početkom augusta 1992, a tokom tog perioda je veći broj logoraša ubijen i podvrgnut zlostavljanju.
Mirsad Duratović iz Udruženja logoraša “Prijedor ‘92“ za Detektor kaže da nije iznenađen i da svi osuđeni po povratku iz Haga negiraju sve zločine.
“Nije on jedini. U Hagu su se vjerovatno dodvoravali Haškom tribunal da dobiju manje kazne, a ovdje se dodvoravaju svom lokalnom stanovništvu”, kaže Duratović.
On dalje navodi kako je samo priznanje zločina je bilo uvjetovano nekim drugim stvarima.
“Znači, oni su da bi dobili manje kazne, morali su imenovati druge saizvršioce tih zločina u kojima su i oni učestvovali. Sad oni ovdje negiraju to sve, negiraju zločine, samo da bi se sada opravdali ovdje kod svog naroda, odnosno kod svojih saboraca”, navodi Duratović.
Haški tribunal je u najmanje dvije pravosnažne presude utvrdio da je nesrpsko stanovništvo Prijedora bilo primorano da “u znak lojalnosti srpskim vlastima” izvjesi bijele plahte pred svojim kućama i nosi bijele marame na ruci. Tribunal je u presudama utvrdio da je više hiljada ljudi ubijeno tokom rata u Prijedoru, kao i da su kroz logore prošle hiljade Bošnjaka i Hrvata.
Bijele trake, kao sudski utvrđene činjenice, ranije su negirale i različite grupe iz Prijedora, poput “Samopoštovanja” i “Principa”, koji su tada uticali na zabranu mirne šetnje povodom Dana bijelih traka, a konstantno su svojim narativima negirali postojanje bijelih traka, te etiketirali aktiviste koji se bore za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora.
Aleksandar Knjeginjić, koji je također ranije osuđen za zločine u Prijedoru, prošle godine je pokrenuo peticiju protiv Dana bijelih traka u ovom gradu. Protiv njega je podnesena prijava, ali Tužilaštvo BiH još nije donijelo odluku.
Na upit Tužilaštvu da li je protiv Došena zaprimljena prijava, odgovor do zaključenja teksta nismo dobili.
