Radić i ostali: Tetovaža iz logora
This post is also available in: English
Na suđenju četvorici bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH pod pseudonimom AF rekao je kako su ga tokom tromjesečnog zatočeništva u logoru Vojno najviše tukli Dragan Šunjić i Damir Brekalo, te kako su mu stražari silom tetovirali ruku.
Uz Šunjića i Brekala, Državno tužilaštvo istom optužnicom tereti Marka Radića i Mirka Vračevića – da su tokom 1993. godine kao pripadnici Bjelopoljske brigade HVO-a učestvovali u ubistvima, premlaćivanjima i silovanjima Bošnjaka koji su bili zatočeni u logoru Vojno, kao i njihovom odvođenju na prinudne radove.
“Mario Mihalj, Dragan Šunjić i Damir Brekalo postrojili su nas u dva reda u garaži logora Vojno i počeli udarati. Od prvog udarca sam pao. Mihalj je izvadio iglu i tuš i drugom zatvoreniku naredio da mi na ramenu istetovira križ. Boljelo me je, a oni su se smijali”, kazao je svjedok AF, dodavši da su taj križ kasnije precrtali u ljiljan i onda ga tukli “jer na ruci nosi znak ljiljana, protiv kojeg se oni bore”.
Istetovirani ljiljan svjedok je pokazao i prisutnima u sudnici. U toku rata, simbol ljiljana je kao svoj zaštitni znak koristila Armija BiH, te je bio i na zastavi države BiH.
Mario Mihalj, koji se također spominje u optužnici, preminuo je prije nego što su uhapšena ova četvorica bivših pripadnika HVO-a.
Za vrijeme boravka u logoru, kako je rekao zaštićeni svjedok, tri puta je vidio i Marka Radića – prvi put kako stoji sa strane Mihalju i naređuje zatvorenicima “da nose granate na prvu liniju”, zatim kada je nosio “dva snajpera iz zgrade zapovjedništva”, te kada je obilazio prve linije gdje su zatvorenici kopali rovove.
Prije dolaska u Vojno, ovaj svjedok je, nakon hapšenja 3. jula 1993. pa do decembra iste godine, bio u logoru Gabela, potom je bio u logoru Heliodrom, odakle je polovinom januara 1994. prebačen u Vojno, da bi bio 18. aprila 1994. vraćen u Heliodrom te nakon pet dana oslobođen.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH, Zulfo Humačkić, uhapšen je 1. jula 1993. godine u selu Pješivac kod Stoca, da bi odmah bio odveden u logor Dretelj kod Čapljine, odakle je nakon dvadeset dana prebačen na Heliodrom, a nakon nekog vremena u Vojno.
“Od svih mjesta gdje sam bio, najgore mi je bilo u Vojnom. Za prva četiri dana toliko sam bio pretučen da nisam mogao hodati. Prva tri dana tukli su me Mario Mihalj i Dragan Šunjić, da bi im se treći dan pridružila još trojica nabildanih momaka”, prisjetio se Humačkić.
Za njegovog boravka u logoru Vojno, kako je kazao Humačkić, čuo je od drugih zatvorenika da je ubijeno šest zatvorenika, ali nijedno ubistvo nije vidio.
Nakon deset dana provedenih u Vojnom, Humačkić je vraćen na Heliodrom, odakle je 19. oktobra 1993. godine, poslije ranjavanja, prebačen u bolnicu u Mostaru, da bi uskoro bio i oslobođen.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. decembar 2007. godine.