Svjedok s mjerama zaštite VD-8 kazao je da mu nije ništa poznato o dešavanjima sa zarobljenicima u školi u Roćeviću jer je bio dežurni u Malešićima.
Zaštićeni svjedok je negirao da je čuo priče o zarobljenicima koji su išli u WC, nakon čega ga je tužilac Tarik Crnkić podsjetio na njegov iskaz iz 2024. godine, kada je ispričao da je čuo od drugih ljudi da su ubijeni svi zatvorenici koji su tražili da idu u WC. Svjedok je kazao da se toga ne sjeća.
On je potvrdio da je išao u prodavnicu po brašno u naselju Roćeviću te da je ispred škole vidio nekoliko vojnika u uniformama na igralištu. Tužilac Crnkić podsjetio je svjedoka na iskaz u kojem je naveo da je ispred škole vidio grupu od 10-15 maskirnih vojnika i jedan vojni kamion s mitraljezom koji je bio okrenut ka školi. Svjedok je kazao da je vidio manji kamion, ali da ne zna je li bio mitraljez.
Na tom putu, kako je rekao svjedok, sreo je Srećka Aćimovića, a na pitanje tužioca negirao je da mu je Aćimović išta rekao za zarobljenike.
Crnkić je ponovo podsjetio svjedoka na iskaz u kojem je naveo da mu je tada Aćimović spomenuo da “trebaju zarobljenici da se strijeljaju” i da je počeo da plače. Svjedok je rekao da to nije čuo od Aćimovića i da ga nije tako shvatio.
Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine 2021. godine donijelo je pravosnažnu presudu kojom je Srećko Aćimović, bivši komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), osuđen na sedam godina zatvora zbog pomaganja u genocidu počinjenom nad Bošnjacima iz Srebrenice.
Svjedok je naveo da nije čuo šta je bilo sa zarobljenicima, na šta je tužilac Crnkić podsjetio svjedoka na raniji iskaz u kojem je rekao kako je čuo da su odvedeni iz škole u Roćevićima do Kozluka, gdje su strijeljani.
“Ne sjećam se ja da sam to ikada rekao”, naveo je svjedok.
Na pitanje tužioca da li je čuo ko je učestvovao u strijeljanjima, svjedok je naveo da nije. Tužilac Crnkić je podsjetio svjedoka na raniju izjavu u kojoj je spomenuo da je u strijeljanju zarobljenika, između ostalih, učestvovao Vukašin Drašković i neki maloljetnik, na šta je svjedok rekao da on to nije nikada spomenuo. Svjedok je tvrdio da su njega pet sati ispitivali pripadnici SIPA-e, da je naknadno potpisivao izjavu i da je nije pročitao.
Za učešće u zatvaranju oko 830 Srebreničana u školi u Roćeviću te njihovom transportu i ubistvima na obali Drine kod Kozluka, osim Vukašina Draškovića, optuženi su Rajko Milić, Miodrag Pavlović, Radenko Zarić i Milan Tomić. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Zvorničke i Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske.
Drugi svjedok, Dragan Tomić, ispričao je da je na početku rata bio angažovan u Teritorijalnoj odbrani, a da se krajem 1992. godine pridružio “Vukovima sa Drine”. Nakon ranjavanja, dodao je svjedok, prebačen je u portirnicu u “Standardu”.
Na pitanje tužioca Crnkića da li mu je išta poznato o događajima iz jula 1995. godine, svjedok je odgovorio da mu ništa nije poznato, te da je tek poslije čuo da je “bilo ubistava”.
Tužilac Crnkić podsjetio je svjedoka na njegov iskaz iz 2024. godine u kojem je naveo da je nekoliko dana poslije događaja čuo priču o jednoj osobi koja je uspjela pobjeći s mjesta strijeljanja. Prema riječima svjedoka, ovaj čovjek je uspio doći na magistralni put, gdje je tražio vodu i hranu od nekih ljudi koji su mu to i dali, ali je neko poslije zvao i došli su po njega.
Svjedok se prisjetio da je nakon nekoliko mjeseci, pred kraj rata, na Drini vršeno iskopavanje. Godinu ili dvije nakon tih dešavanja išao je da uzme zemlju s tog područja i tu je vidio kosti.
U unakrsnom ispitivanju Odbrana je pitala svjedoka da li je o dešavanjima na Drini čuo od nekoga ko je vidio ili prenosio, a svjedok je pojasnio da se to prenosilo od uha do uha.
Nastavak suđenja zakazan je za 10. septembar.
