Junuz Jorgić kazao je da je bio komandir logističke čete Teočanske brigade, čija je komanda bila u Herama. Naveo je da su u Herama bila i dva zarobljenika, koja su ubijena.
“Čovjek je bio psihički bolestan, taj što ih je pobio. Kad je bio pad Zvornika, njegov otac je ubijen pred njegovim očima”, rekao je Jorgić.
Kazao je da je prije ubistva dobio naređenje da se iskopaju dvije rupe nedaleko od saniteta i da su dva čovjeka iskopala, ali da ne zna od koga je dobio naređenje.
“Jesam dobio naređenje da se iskopaju dvije rupe, ali nisam znao za šta će biti”, rekao je svjedok.
Ispričao je kako je vidio kada su vojnici proveli zarobljenike i kada im je Subašić, kako je naveo, hladnokrvno pucao u glavu.
“Da li su oni njima nešto pričali, da li su čitali, toga se ne mogu sjetiti”, naveo je Jorgić.
Prema njegovim riječima, prilikom ubistva bilo je prisutno 20 do 30 vojnika i civila. Kazao je da je vidio kada su dvojica zarobljenika pala i potom se udaljio jer je bio u šoku. Potvrdio je da se poslije pričalo da je sud bio sačinjen od komandnog kadra.
Dževad Avdičević, Ahmed Hadžajlić i Izet Ikanović optuženi su za zlostavljanje trojice zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske u Rastošnici, kao i strijeljanje dvojice po prijekom sudu. Prema optužnici, bili su na komandnim pozicijama u Armiji BiH na području Teočaka i Kalesije.
Na pitanja Avdičevićeve Odbrane, Jorgić je kazao da nije pročitao zapisnik u istrazi, ali da je poslije shvatio da nije uneseno sve što je rekao. Braniocu Ifetu Feragetu je rekao da u zapisniku nije navedeno da je ispričao kako mu je Subašić jedne prilike rekao da u dvojici zarobljenika vidi potencijalnog ubicu njegovog oca.
Dodao je da je čuo da se Subašiću, koji je imao psihičkih problema, stanje pogoršalo nakon što mu je pred njegovim očima ubijen otac. Rekao je da Subašić nije bio pripadnik Teočanske brigade, a da do oružja nije bilo teško doći.
Svjedok je rekao da u zapisnik nije uneseno ni da se pričalo da je zarobljenik Budimir Jovanović vješao za nogu izvjesnog Aliju u Bijeljini i da je Alija, kad je razmijenjen, dao Budimiru cigarete.
Jorgić je precizirao da je za vrijeme ubistava bio udaljen stotinjak metara i složio se s braniocem da nije jasno vidio, ali da je primijetio kako su bili obučeni zarobljenici. Naveo je da su na mjestu gdje su kopane rupe, inače ukopavani vojnici za razmjenu.
Na pitanja sudije Miroslava Popovića, svjedok je pojasnio da su rupe iskopane dan prije ubistava, a da su oni koji su čitali bili udaljeni metar do metar i po od zarobljenika, te da je sve trajalo nekoliko minuta.
Svjedok Ramiz Kahvedžić izjavio je da je njegov otac, koji je živio u Bijeljini, razmijenjen. Svjedok je rekao da je bio u Teočanskoj brigadi i da je razmjenu oca tražio od bezbjednjaka u komandi brigade.
Rekao je da se ne sjeća kada je bila razmjena, misli da je obavljena u jesen 1994. godine. Datum 17. februar 1994., koji se navodi u zapisniku iz istrage, kako je naveo, sugerisala mu je tužiteljica.
Nastavak suđenja zakazan je za 16. septembar.
