Članak

Godinjak i ostali: Istrage o ratnim zločinima

28. Maja 2019.11:53
Svjedokinja Odbrane Edhema Godinjaka ispričala je kako su u Stanici javne bezbjednosti (SJB) u Trnovu prikupljani podaci o ratnim zločinima kako nad bošnjačkim, tako i nad srpskim stanovništvom.

Ramka Velić je izjavila da je u avgustu 1992. godine u Trnovu oformljena SJB, čiji je načelnik bio Godinjak.

Ona je posvjedočila da je, kao daktilograf, “kucala izjave” o stradanju civila srpske nacionalnosti, kao i bošnjačke.

Navela je da je dokumentacija držana na nekoliko lokacija i da je dio izgorio, a dio dostavljen Centru službi bezbjednosti (CSB) Sarajevo.

Velić je kazala da je Ratno predsjedništvo Trnova oformilo komisiju za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima, na čijem čelu je bila Aida Fazlić iz SJB-a, a u kojoj su bili i predstavnici Skupštine opštine, Štaba Teritorijalne odbrane (TO) i drugi.

Ona je rekla da se sjeća izjava o dva slučaja stradanja srpskog stanovništva, a misli da ih je bilo i više.

Na pitanje tužiteljice Vesne Ilić kazala je da su izjave o tome davali Bošnjaci. Pojasnila je da u to vrijeme nije ni bilo Srba u Dejčićima i Ledićima.

Godinjaku se sudi sa Medarisom Šarićem i Mirkom Bunozom za učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.

Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik SJB-a u Trnovu, Šarić komandant Štaba TO-a, a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).

Svjedokinja Velić je rekla da je SJB kasnije izmještena u Hrasnicu i da su 1997. godine ponovo uzimane izjave o stradanju Srba i Bošnjaka.

Braniteljica Edina Rešidović predočila joj je više dokumenata u vezi s tim istragama. Prema svjedokinji, Godinjak je uvijek tražio da se slučajevi zadokumentuju.

“Načelnik je na sastancima tražio da se preispitaju svi događaji, krivična djela i prekršaji, da se sačuvaju i dostave CSB-u kad se steknu uslovi”, kazala je Velić.

Ona je ispričala kako je i sama davala izjave Komisiji, jer joj je suprug ubijen, kada su sa djetetom i drugim komšijama odvedeni u Kalinovik nakon granatiranja 31. maja 1992. godine.

Velić je rekla da je sa ženama i djecom bila zatvorena u školi u Kalinoviku, a da su muškarci bili u fiskulturnoj sali. Navela je da joj je muž ubijen, a da je ona razmijenjena 15. juna 1992.

Suđenje se nastavlja 3. jula.