Donošenje zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina, s čime se porodice i preživjeli svakodnevno suočavaju u Bosni i Hercegovini, hitan je korak ka sprečavanju podjela, kulture nekažnjivosti i slavljenja zločinaca, te procesu pomirenja i suočavanja s prošlošću, kao i jačanju vladavine prava, poručuju međunarodne i domaće organizacije te preživjeli.

Prenošenje predmeta ratnih zločina pravosuđima susjednih država putem međunarodne pravne pomoći je spor proces o kom se žrtve rijetko obavještavaju, a u većini slučajeva dolazi do kašnjenja povratnih informacija koje sudovi razmjenjuju preko ministarstava pravde svojih zemalja, za šta stručnjaci kočnicu vide u politici.

Srbija je Mirku Vrućiniću dala državljanstvo dva mjeseca prije nego je pobjegao iz Bosne i Hercegovine gdje mu se završavalo petogodišnje suđenje za ratne zločine u Sanskom Mostu, što je prema mišljenju svjedoka iz ovog postupka ponižavajuće za žrtve i ujedno obmana njih i pravosuđa.

BIRN Bosne i Hercegovine provjeravao je koliko se navodi Izvještaja o stradanju Srba u Sarajevu razlikuju od sudski utvrđenih činjenica o najvažnijim događajima iz rata, te utvrdio da se niz stavova izrečenih u ovom dokumentu protivi zaključcima donesenim u više presuda Haškog tribunala.

Nakon što su odslužili zatvorske kazne veliki broj osuđenih za ratne zločine se vratio u rodna mjesta, gdje su se uključili u politiku ili dobili poslove u javnim institucijama, a nerijetko su i dočekani kao heroji, što je, prema mišljenju sagovornika Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), prepreka za obnavljanje života, povjerenja i mira. Mali broj je onih koji se suočavaju sa svojim djelima iz prošlosti.

Nakon posljednjeg od nekoliko neuspješnih pokušaja tokom više od jedne decenije da se usvoji zakon kojim bi se zabranilo i kaznilo negiranje genocida počinjenog u Srebrenici, žrtve, stručnjaci i predlagači izmjena zakona sada glasnije nego prije postavljaju pitanje – vrijedi li ponovo pokušavati izglasati zakon o zabrani negiranja genocida ili je njegovo nametanje u ovom trenutku jedino rješenje?

Usvajanje izmjena Zakona o parničnom postupku na svim nivoima omogućilo bi žrtvama ratnih zločina da ne otkrivaju identitet kod traženja odštete, što pozdravljaju udruženja žrtava i pravnici, napominjući da i dalje ostaje problem nedostupnosti osuđenih ili nepostojanja imovine na njihovim imenima od koje bi se mogao naplatiti imovinskopravni zahtjev.

Državni tužioci duže od šest mjeseci vode istragu o otkrivanju identiteta zaštićenog svjedoka na suđenju za genocid u Srebrenici ali Tužilaštvo Bosne i Hercegovine odbija saopštiti rezultate svog rada.

Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) analizirala je posljednji izvještaj američkog State Departmenta o ljudskim pravima u BiH za 2020. godinu, koji se posebno fokusira na pitanja ljudskih prava, problema s neovisnošću pravosuđa, ograničenja slobode izražavanja, medija i interneta, uključujući nasilje i prijetnje nasiljem nad novinarima, korupciju u vlasti, trgovinu ljudima, nedostatak istraga i odgovornosti za nasilje nad ženama, kao i probleme zločina koji uključuju nasilje ili prijetnje nasiljem pripadnicima nacionalnih, etničkih i rasnih manjinskih grupa, te LGBT osobama.

Država je u posljednje dvije godine na ime naknade štete isplatila oko dva i po miliona konvertibilnih maraka (KM) zbog neosnovanog hapšenja i suđenja protiv 52 pravosnažno oslobođene osobe u Sudu Bosne i Hercegovine, pokazuju podaci Pravobranilaštva. Pravnici kažu da je veliki broj oslobađajućih presuda rezultat loših istraga Tužilaštva BiH, navodeći da je podjednako važna i uloga Suda kod potvrđivanja optužnica.