Tužioci u Federaciji godinama su oklijevali koristiti dio Krivičnog zakona kojim se zabranjuje poricanje genocida, a ta je praksa mogla pomoći da se brže krene u primjenu dopuna Zakona na državnom nivou koje sada zabranjuju negiranje zločina utvrđenih sudskim presudama, kažu sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

BIRN Bosne i Hercegovine je provjeravao koliko se ključni navodi iz “Izvještaja Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine” razlikuju od činjenica utvrđenih tokom velikog broja suđenja. Niz stavova navedenih u ovom dokumentu protivi se zaključcima donesenim u više presuda Haškog tribunala, iako se komisija u radu poziva na ove presude.

Državno tužilaštvo je u prvih šest mjeseci podiglo samo dvije optužnice za ratne zločine, od čega se jedna odnosi na osobu ranije osuđenu na 18 godina zatvora, pokazala je analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

“Zalagat ću se da se u Parlamentu BiH donese zakon o negiranju genocida. Iduće godine ćemo sigurno imati takav zakon”, izjava je koju je medijima dao visoki predstavnik Valentin Inzko prilikom obilježavanja 24. godišnjice genocida u Srebrenici. Dvije godine kasnije, dva dana do obilježavanja 26. godišnjice, ovaj zakon nije usvojen pred Državnim parlamentom, a žrtve i javnost smatraju da je visoki predstavnik mogao i morao uraditi više za procese tranzicione pravde.

Sud Bosne i Hercegovine je u proteklih godinu dana za genocid u Srebrenici izrekao samo prvostepenu presudu kojom je osuđen Srećko Aćimović, nekadašnji komandant bataljona na području Zvornika, dok je Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) potvrdio doživotnu kaznu bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću. Za godinu dana podignuta je samo jedna optužnica.

Tokom četvrtine vijeka od okončanja rata u Bosni i Hercegovini, nikada nije usvojena niti provedena Strategija za tranzicijsku pravdu, koja definiše vansudske mehanizme za utvrđivanje činjenica i istine o događajima od 1992. do 1995. godine. Dokument koji je prije skoro deset godina izradila ekspertna grupa Vijeća ministara danas je zaboravljen.

Za kompanije s područja Bratunca, Srebrenice, Milića, Zvornika, pa i iz Srbije, čija su teška mehanizacija, ali i autobusi i kamioni korišteni tokom genocida u Srebrenici u ljeto 1995. godine, a onda i u prikrivanju tragova zločina – nikada nije utvrđivana odgovornost. U posljednjih nekoliko godina počinje se insistirati na odgovornosti kompanija za ratne zločine, ali stručnjaci kažu da bi u Bosni i Hercegovini taj proces bio neizvjestan.

Pretraga objava na Twitteru u protekloj godini otkriva više stotina objava sa specifičnim hashtagovima koji su korišteni za negiranje genocida u Srebrenici na 25. godišnjicu od stradanja više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Nova pravila ove društvene mreže otvaraju vrata za uklanjanje ovakvog sadržaja, ali analiza Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) otkriva niz profila koji su najodgovorniji za širenje reviozinističkih narativa, čije objave još uvijek nisu obrisane niti je izvjesno da će se to uskoro desiti.

Nakon što je Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, bivšim šefovima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije, poslije obnovljenog prvostepenog postupka izrekao po 12 godina zatvora za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, iz Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih nacija (UN) za ljudska prava naglašavaju da na ovu presudu ni na koji način ne treba gledati kao na presudu čitavim zajednicama, te da je potrebno da domaći sudovi procesuiraju ratne zločine, kako bi se smanjio broj počinilaca koji su na slobodi i nekažnjeni.

Predstavnici žrtava iz Bosanskog Šamca kažu da su djelimično zadovoljni kaznama od po 12 godina koje je Haški sud izrekao Jovicu Stanišiću i Franku Simatoviću za odgovornost u zločinima na području ove opštine, dok se bivši logoraši i eksperti iz Fonda za humanitarno pravo pozivaju na procesuiranje direktnih počinilaca spomenutih u presudi a koji se nalaze u Srbiji.