Svjedok Radivoje Lakić je rekao da je bio “vođen” u bataljonu kojim je komandovao optuženi Srećko Aćimović, ali da je većinu rata radio kao vozač u “Autotransportu” Karakaj. Lakić je negirao da je išao u Srebrenicu u julu 1995., kao i da je imao bilo kakve vojne zadatke u vezi s 11. julom i narednih nekoliko dana.
“U vrijeme tih događaja ja nisam bio u bataljonu jer sam maksimalno bježao od toga. (…) Jedno jutro, kad sam krenuo na posao, u prolazu sam ugledao neke ljude, narod i vojnu policiju kod škole u Roćeviću. Vođeni su iz sale u poljski WC i da piju vode”, kazao je Lakić, dodavši da vojnike s puškama u rukama koje je vidio nije poznavao i da nisu bili iz njegovog bataljona.
Svjedok se nije mogao precizno izjasniti kada i od koga, ali je rekao da je kasnije saznao da su to bili muškarci koji su dovedeni iz Srebrenice.
“Čuo sam da je Srebrenica pala u srpske ruke, da su dovezeni tu vjerovatno autobusima ili kamionima. Čuo sam da su u pitanju ‘Drina trans’ i ‘Autotransport’”, izjavio je svjedok.
Upitan da li je učestvovao u ukopavanju leševa, svjedok je odgovorio negativno, ali je kazao da “jeste kasnije, u iskopavanju”. Odbrana je prigovorila da Tužilaštvo BiH navodi svjedoka na inkriminaciju, te da se ovaj dio ne stavlja Aćimoviću na teret. Tužilac Ibro Bulić je rekao da ova pitanja postavlja s ciljem dokazivanja genocidne namjere, koja uključuje i skrivanje tijela.
Predsjedavajući Vijeća Staniša Gluhajić je kazao da ne treba Odbrana predlagati pravnog savjetnika svjedoku i da je on upozorio svjedoka o pravima. Dodao je da tužilac može pitati o okolnostima, ali ne i šta je svjedok lično uradio.
Nekoliko mjeseci nakon što je vidio civile u Roćeviću, svjedok je, kako je rekao, po nalogu dispečera Mile Kostića učestvovao u iskopavanju mrtvih na Branjevu i Kozluku, te premještanju na lokalitet Kamenice.
Prema svjedoku, iskopavanje se odvijalo noću, a u obezbjeđenju transporta je bilo jedno vojno vozilo.
Za optuženog je svjedok kazao da ga poznaje od djetinjstva, istaknuvši da je u pitanju pošten čovjek koji se ne može dovesti u vezu s kriminalom. Negirao je da je dobijao bilo kakva naređenja od optuženog. Pojasnio je da je Sretin vozač 1993. i 1994. bio Dragan Jović, ali ne zna da li ga je vozio i 1995. godine. Sjetio se da je Jović u toku rata imao “tamić”, kao i Radivoje Jekić. Naveo je i da poznaje još nekoliko vozača s tog područja.
Tužilaštvo BiH tereti Aćimovića da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u julu 1995. postupao po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću, s povezima na očima i zavezanih ruku, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.
Suđenje se nastavlja 3. maja.
