Omarska: Spomenik divljaštvu i otporu

Predstavnici udruženja žrtava i porodice ubijenih su još jednom podsjetili na inicijativu za izgradnju memorijalnog centra u Omarskoj.

Prema presudama Haškog tribunala, krajem maja 1992. godine srpske vlasti u Prijedoru su osnovale logore Omarska, Keraterm i Trnopolje. Logor Omarska se nalazio na mjestu bivšeg rudnika željezne rude, u blizini istoimenog sela. Za vrijeme njegovog funkcionisanja, kroz logor je prošlo više od 3.000 zatvorenika, a trećina ih je tu i ubijena.

Svi logori su zatvoreni krajem augusta 1992. godine pod pritiskom međunarodne zajednice, a raspuštanje Omarske počelo je 6. augusta.

Kompleks nekadašnjeg logora – koji se sastojao od hangara, upravne zgrade, te takozvane Crvene i Bijele kuće – danas je u vlasništvu rudnika “Mittal Steel”. Prijedorčani su 2004. godine pokrenuli inicijativu za izgradnju memorijalnog centra u objektu “Bijela kuća”.

Na obilježavanju 18. godišnjice stradanja u Prijedoru, Fatima Fazlić, predsjednica “Udruženja Prijedorčanki – Izvor”, kazala je kako će tražiti da cijeli kompleks “Mittal Steela”, odnosno sve četiri zgrade u kojima su Bošnjaci i Hrvati bili zatočeni, bude pretvoren u memorijalni centar.

Inicijativu je podržao i bošnjački član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, koji je obećao da će pomoći u formiranju ovog memorijala. Silajdžić je istakao da se Omarska i čitavo područje Prijedora izdvajaju po “divljaštvima koja su činjena”, te je ove zločine nazvao genocidom.

“Omarska je spomenik divljaštvu, ali u isto vrijeme i otporu. Po meni je ovo ovdje genocid, jer je postojala namjera da se istrijebi nesrpsko stanovništvo. Borit ćemo se svim silama da se nepravda ispravi, ali taj proces ide jako sporo”, kazao je Silajdžić.

Među stotinama okupljenih žrtava i njihovih porodica bila je i Zejna Bešić, koja je na području Prijedora izgubila 38 članova porodice, dok joj je u Omarskoj ubijeno nekoliko rođaka.

“Dolazim svake godine da uveličam ovaj skup i da odam počast svojima koji su izginuli”, kazala je ona.

U Omarskoj je članove svoje uže porodice izgubila i Mina Belić, koja je za Justice Report kazala da tu dolazi “zbog pravde i žrtava”, te naglasila da će uvijek dolaziti.

Obraćajući se prisutnima, Fatima Fazlić je još jednom ponovila da svi odgovorni trebaju biti kažnjeni za počinjene zločine, te je izrazila nezadovoljstvo zbog nedavnih ranijih puštanja na slobodu osoba koje su osuđene za zločine na području Prijedora.

 

Od ukupno 15 osoba koje su pred Tribunalom u Haagu i Sudom BiH osuđene za zločine na području Prijedora, njih devet je pušteno na slobodu nakon što su odslužile cijelu kaznu ili njen veći dio.

U julu ove godine, odlukom predsjednika Tribunala, prijevremeno je pušten Duško Sikirica, bivši komandant obezbjeđenja u logoru Keraterm, nakon što je odslužio dvije trećine svoje 15-godišnje kazne.

Mjesec dana ranije, pušten je i Dušan Fuštar, nekadašnji vođa straže u Keratermu, koji je pred Sudom BiH priznao krivicu, te je osuđen na devet godina zatvora.

Na slobodi su još i Predrag Banović, bivši stražar u Keratermu, koji je osuđen na osam, Damir Došen i Dragan Kolundžija, nekadašnje vođe smjene straže u ovom logoru, koji su osuđeni na pet i tri godine zatvora, kao i Miroslav Kvočka, Dragoljub Prcać, Milojica Kos i Duško Tadić, koji su osuđeni za zločine u logoru Omarska.

Za ubistva, zlostavljanja i progone Bošnjaka i Hrvata s područja Prijedora tokom 1992. godine, još su pred Haškim tribunalom osuđeni i Mlađo Radić (na 20 godina), Zoran Žigić (na 25 godina) i Milomir Stakić (na 40 godina zatvora), a pred Sudom BiH Željko Mejakić (na 21 godinu), Momčilo Gruban (na sedam godina) i Duško Knežević (na 31 godinu zatvora).

A.A.