Članak

Bundalo i ostali: Organizovane razmjene

30. Juna 2009.13:19
Dodatni svjedoci Tužilaštva BiH govorili o saznanjima o ubistvu civila u selu Jezero, te razmjenama zatvorenika u augustu 1992. godine.

Slavko Macan, bivši pripadnik policije iz Kalinovika, svjedočeći na suđenju za zločine počinjene na tom području, rekao je kako ga je “komandir Zeljaja” rasporedio na poslove razmjene zatvorenika tokom augusta 1992. godine.

“Mislim da je krajem aprila ili početkom maja 1992. godine Zeljaja zamijenio Ismeta Poljaka na mjestu komandira policije u Kalinoviku. Znalo se da je on postavljen na tu funkciju”, objasnio je Macan, koji je dao iskaz u korist Tužilaštva.

Ovaj svjedok je dodao da ne zna ko je tačno organizovao razmjene na području Kalinovika, ali je pojasnio da je te poslove obavljao “po rasporedu koji je pravio Neđo Zeljaja”.

Za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Kalinovika tokom 1992. i 1993. godine, Tužilaštvo BiH tereti Ratka Bundala, Neđu Zeljaju i Đorđislava Aškrabu.

U optužnici se navodi da su krajem augusta 1992. godine, po odobrenju Bundala, na Jakomišlju organizovane razmjene žena zatočenih u školi “Miladin Radojević” u Kalinoviku za poginule srpske vojnike.

Macan je kazao da je tokom augusta 1992. godine zajedno s Mišom Bjelicom sudjelovao u razmjenama muškaraca, žena i djece na rejonu Dobro Polje – Rogoj kraj Kalinovika.

“Vodili smo muškarce iz ‘Barutnog magacina’ i Stanice javne bezbjednosti (SJB) Kalinovik, te žene i djecu iz škole u tom gradu, na razmjene. U policiji smo od dežurnog dobivali imena ljudi za razmjene i zapakovano pismo koje bi oni nosili. Nakon toga smo ih pratili do mjesta za razmjenu”, objasnio je Macan.

Ovaj svjedok je dodao da je jednom prilikom Zeljaja pomogao izvjesnom Ziji Hadžiću da u razmjeni napusti Kalinovik.

“Zeljaja je bio njegov komšija i on ga je doveo, kako sam čuo, i ubacio sa ženama i djecom u razmjenu. Sjećam se da je taj čovjek plakao kada je došao na razmjenu”, istakao je Macan.

Svjedok je kazao da nije sudjelovao u razmjenama početkom augusta 1992., kako je ranije tvrdio Mirko Bjelica, kojeg su Odbrane saslušale u maju 2009. godine. Bjelica je tada kazao da je u ljeto 1992. sudjelovao u razmjenama zatvorenika iz Kalinovika i Trnova.

“Ako je on tako rekao, moram istaći da to nije istina. Tih dana je u Kalinoviku vladala opšta pometnja zbog pada Rogoja”, rekao je Macan.

O ubistvima civila 5. augusta 1992. godine u selu Jezero, općina Kalinovik, govorio je Eniz Đipa, drugi dodatni svjedok Tužilaštva BiH, kojem je tada ubijen otac.

“Zajedno s nekoliko mještana skrivao sam se nedaleko od sela, da bih poslije od Džemile Đipe saznao da je vidjela kako mog oca Mustafu, i još dvije osobe, neki naoružani ljudi odvode prema mjestu Klačina, nakon čega je ona čula rafalnu paljbu. Zajedno s drugim mještanima sam 20-ak dana poslije otišao tamo i u uvali pronašao pet tijela, među kojima je bio i moj otac”, rekao je Đipa.

Ovaj svjedok nije mogao potvrditi koja vojska je došla u selo i ubila mještane.

U optužnici stoji da su 5. augusta 1992. godine, ili pribiližno tog datuma, nepoznati srpski vojnici u selu Jezero ubili nekoliko osoba, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani 1999. godine.

Nastavak suđenja zakazan je za utorak, 7. juli 2009. godine.