Nešković Zoran i ostali: Upravnik bio odgovoran za zatvorenike

Zoran Nešković. Foto: BIRN BiH

Vještak Državnog tužilaštva Martin Frančešević pojasnio je da je nalaz sačinio na osnovu dokumentacije te vojnih pravila i propisa.

Naveo je da je zatočenički objekat “Rasadnik” bio jedna vrsta pritvorske jedinice u sastavu Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) te da je upravnik bio taj koji je odgovarao za stanje u objektu i za lica koja se tu nalaze, kao i postupanje prema njima.

Govoreći o upotrebi oružja i fizičke snage, Frančešević je rekao kako su takva sredstva prinude dozvoljena samo u izuzetnim situacijama, “s ciljem osiguranja reda, discipline i sigurnosti”. Dodao je da upravnik preuzima odgovornost osiguranja uslova za boravak, pravilne ishrane, medicinske zaštite, kao i lijekova i grijanja.

Naveo je kako se od zatvorenih lica ne mogu nasilnim putem prikupljati obavještajne informacije te da upravnik vojnog pritvora ima status kao i bilo koji drugi starješina. Vještak je kazao da stražari imaju obavezu humanog ophođenja prema zatvorenicima te da je upotreba fizičke sile nedopuštena.

Frančešević je tokom unakrsnog ispitivanja potvrdio da se ne može jasno reći koji je bio status “Rasadnika” te da nema odluke o osnivanju, ali da je on zaključio da je to bio zatvor za ratne zarobljenike. Potvrdio je da nema jasnog dokumenta, kao i da nije vidio zvaničan akt o imenovanju upravnika.

Izjavio je da nije pronašao spisak stražara, nego samo spisak pripadnika Vojne policije te da je zaključio da je ovaj zatvor formiran početkom augusta 1995. godine.

Odgovarajući na pitanja Nine Kisić, braniteljice Zorana Neškovića, vještak je rekao da upravnik ne mora imati viši čin u odnosu na stražare. Pojasnio je da upravnik svoje ovlasti crpi iz akta o imenovanju.

Prema njegovom mišljenju, “Rasadnik” je bio vojni objekat, ali se ne može sjetiti da je bio formalno-pravni dokument u kojem se to i vidi. Frančešević je dodao kako je imao uvid u dokumente prema kojima su neka od lica odvedena na neke druge lokacije, a što su spominjali i pojedini svjedoci.

“Sasvim logično da je taj komandir morao znati šta se dešava u tom objektu”, kazao je vještak te potvrdio da je do dijela zaključaka došao na osnovu predmeta “Tolimir” u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju.

Zdravko Tolimir, bivši pomoćnik komandanta VRS-a za obavještajno-bezbjednosne poslove, u Haagu je osuđen na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida u Srebrenici.

Predsjedavajućeg Sudskog vijeća Zorana Božića je zanimalo ko bi mogao biti nadređen upravniku, na šta je vještak odgovorio da komandant brigade najčešće imenuje upravnika. Vještak je dodao da je upravnik dužan izvršiti naređenje nadređenog, osim kada dobije naređenje za izvršenje krivičnog djela.

Odbrana je prigovorila na zakonitost vještačenja.

Za nečovječna postupanja, ubistva i seksualna zlostavljanja nad civilima počinjena u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine optuženi su Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet. Nešković je optužen u svojstvu komandira, a ostali u svojstvu stražara.

Tužilaštvo je pročitalo iskaz preminulog svjedoka Sabita Durakovića, koji je izjavio da je autobusom, u kojem su bile 43 osobe, odvezen u “Rasadnik”, kada su došli pred upravnika Zorana Neškovića, koji im je uzeo lične karte a za kojeg je kasnije saznao da se tako zove. Prema njegovom iskazu, najviše su tukli Ujić, Đerić, Franc i Šijak, a jedne prilike mu je “Zvjerka” naredio da uđe u rijeku na veoma niskoj temperaturi.

Suđenje se nastavlja 13. maja.