Članak

Lalović i Škiljević: Oglasna ploča

1. Aprila 2009.00:00
Dva svjedoka Tužilaštva BiH govorila o dešavanjima na Kuli, gdje su bili zatočeni po nekoliko mjeseci.

This post is also available in: English

Hasan Šunj, svjedok Tužilaštva BiH i bivši zatočenik logora Kula, tvrdi da je vidio oglasnu ploču na kojoj je pisalo da je upravnik zatvora optuženi Radoje Lalović. Šunj je također rekao da drugooptuženog u ovom slučaju, Soniboja Škiljevića, jeste viđao na Kuli, ali da nije imao kontakta s njim.

“Ne mogu se sjetiti kako je Škiljević bio obučen dok sam ga viđao, ali se sjećam njegovog izgleda”, kazao je Šunj, koji je na Kuli bio zatočen nešto više od dva mjeseca.

Tužilaštvo BiH tereti Radoja Lalovića i Soniboja Škiljevića za učešće u zločinima počinjenim tokom 1992. godine u Kazneno-popravnom zavodu “Butmir” na Kuli, gdje je prvooptuženi bio upravnik, a drugooptuženi njegov zamjenik. U Kuli su, navodi se u optužnici, u nečovječnim uslovima boravili muškarci, žene i djeca.

Hasan Šunj je ispričao da je uhapšen 13. juna 1992. godine, kada je s nekoliko mještana sela Binježevo, općina Hadžići, pokušao napustiti kuću. Odveden je prvo u Sportski centar Hadžići, zatim u kasarnu u Lukavici, da bi “24. ili 25. juna” 1992. bio zatvoren u Kulu.

“Nas 26 je zatvoreno u jednoj sobi. Ne znam koliko je velika soba, ali je bilo tijesno. Dali su nam neke strunjače i spavali smo na njima”, kazao je Šunj, istaknuvši da su u toalet išli “brzinski ujutru” i, ako je bilo potrebe, u toku dana su kucali stražaru i odlazili da izvrše nuždu.

Zarobljenici su hranu dobijali dva puta dnevno i to “čaj, pasulj za ručak i šnitu hljeba”. Svjedok tvrdi da je za vrijeme provedeno u logorima izgubio na težini deset kilograma.

“Ne znam ko nas je obezbjeđivao na Kuli. Znam da me je na rad vodio Vukašin Pržulj, koji je bio u vojnom odijelu, a ne u civilu. Na rad smo odvođeni tako što su nas prozivali sa spiskova”, kazao je svjedok Hasan Šunj, dodavši da je iz Kule izašao putem razmjene 8. septembra 1992. godine.

Drugi svjedok Tužilaštva BiH, Mušan Šunj, na Kulu je doveden zajedno s Hasanom.

I on je za optuženog ustvrdio da je bio upravnik na Kuli, a Lalović njegov zamjenik. Stražarili su, rekao je, radnici koji su prije radili u Kazneno-popravnom domu Kula, koji je bio zatvor poluotvorenog tipa.

Svjedok Mušan Šunj je ispričao da je zatočen sa 100 ili 120 ljudi u jednu prostoriju na čijem su podu bile pločice, na kojima su spavali.

“Poslije dolaska Radovana Karadžića, stari i iznemogli su pušteni s Kule. Nakon toga su izdvojili nas 50-ak i zatvorili u jednu prostoriju”, kazao je svjedok.

Karadžić je optužen pred Haškim tribunalom za zločine počinjene na prostoru BiH. Tokom 1992. godine je s televizijskim ekipama obišao logor Kula.

Svjedok je rekao i da je zatvorenicima “tablete za stomak ili glavu” davao veterinar, a da stručna medicinska lica nisu dolazila. Mušan Šunj je napustio Kulu 9. februara 1993. godine.

Nastavak suđenja zakazan je za 2. april 2009. godine.

This post is also available in: English