Članak

Analiza – Đorđe Simić: Odvođenje radnog kolege u smrt

9. Aprila 2018.11:59
Nakon deset mjeseci suđenja, Sud BiH će 10. aprila izreći prvostepenu presudu Đorđu Simiću, optuženom da je u ljeto 1992.

godine učestvovao u prisilnom nestanku jedne osobe u mjestu Ševarlije kod Doboja.

Državno tužilaštvo tereti Simića da je kao pripadnik Vojske Srpske Republike (VRS), s još jednim vojnikom, 12. juna 1992. u mjestu Ševarlije, Mustafu Osmanbegovića odveo s njive prema kasarni, od kada mu se gubi svaki trag. Osmanbegovićevo tijelo do danas nije pronađeno.

Tužilaštvo BiH je krivicu Simića dokazivalo svjedočenjem osam osoba i čitanjem iskaza osobe koja je u međuvremenu preminula. U korist Odbrane svjedočila su tri svjedoka, kao i sam optuženi.

Svjedok Nermin Jupić je rekao da je sa prozora svoje kuće vidio da optuženi Simić s još jednim vojnikom odvodi Osmanbegovića u pravcu kasarne u Ševarlijama.

“Sa prozora kuće vidio sam da ispred njega s naoružanjem ide optuženi Đorđo Simić, a iza njega jedan krupniji vojnik plave kose, također u uniformi i s naoružanjem u rukama. Po sjećanju bih rekao da je riječ o vojniku prezimena Zelenović”, kazao je Jupić.

I zaštićeni svjedok S-2 je izjavio da je u proljeće 1992. vidio optuženog Simića kako odvodi Osmanbegovića. Naveo je da ne zna gdje je odveden, pojasnivši da su otišli prema ulazu u vojni krug.

“Vidio sam kada je Đorđe Simić proveo Mustafu. Nije se opirao. Simić je bio u vojnom odijelu sivo-maslinaste boje. Ne sjećam se je li imao kapu. Druga osoba s njim je bila u šarenoj uniformi. Između njih je bio Mustafa. Simić je imao papovku”, prisjetio se S-2, koji je u sudnici prepoznao optuženog Simića.

“Gdje je moj brat?”

Džemila Jupić je kazala da je od komšinice saznala da je njenog brata Mustafu s njive u kasarnu odveo “Đorđica”. “To ti je ovaj ovamo gospodin”, pokazala je Jupić na optuženog u sudnici.

Svjedokinja Jupić je rekla da optuženog poznaje iz tvornice kreča, ali da mu ne zna prezime.

“Nisam nikad mislila da ću imati priliku i pogledati vas u oči, a željala sam da vas pitam gdje je moj brat”, obratila se svjedokinja optuženom, koji joj nije dao odgovor.

Svjedok Ferhat Osmanbegović je izjavio da je o sudbini i nestanku Mustafe saznao od rođaka Esada, koji je gledao njegovo odvođenje, kako je kazao, krajem maja ili početkom juna 1992.

“Esad je čuo riječi: ‘Ruke uvis’ i vidio je kroz ogradu Đorđu Simića, koji je ovdje prisutan. Rekao je da je njega vidio sa puškom uperenom u Mustafu i da ga je on odatle odveo”, prisjetio se on.

Svjedočeći u svoju korist, Simić je negirao odgovornost za nestanak Osmanbegovića. Naveo je da do momenta kada je ispitan u Tužilaštvu BiH nije ni znao za njegov nestanak.

Prema Simićevim riječima, od maja 1992. mobilisan je u kasarnu u Ševarlijama gdje mu je zadatak bio obezbjeđenje skladišta. Dodao je da su u skladištima bili zatvoreni i civili bošnjačke nacionalnosti, pojasnivši da je njih obezbjeđivala druga jedinica.

Upitan šta može ispričati o privođenju Mustafe Osmanbegovića, Simić je izjavio da mu je Dušan Cvjetković, zamjenik komandanta, jednog dana rekao da ide s njim u patrolu. Dok su se kretali prema krečani, kako je posvjedočio, Cvjetkoviću je neko putem radioveze kazao da ide prema rijeci Bosni jer se tamo nalaze dva muškarca, te da jedan od njih nosi uniformu i oružje.

“Krenuli smo, a kad smo stigli u jedan šumarak on je meni rekao da tu čekam. Nakon izvjesnog vremena vratio se s jednim muškarcem u civilu. Pitao sam ga kako se zove taj čovjek, a on mi je rekao da ne zna jer ovaj ne progovara”, ispričao je Simić.

Kasnije je, kako je izjavio Simić, pitao Cvjetkovića gdje je taj čovjek, a on mu je odgovorio da je u kasarni. Simić je naveo da je od Miodraga Dragičevića saznao da je u kasarnu došla grupa vojnika i policajaca koji su odveli desetak muškaraca na radove, a koji su tu bili pritvoreni.

Među njima, kako je kazao optuženi, Dragičević je poznao Mustafu Osmanbegovića, svog bivšeg radnog kolegu. Šta se još dešavalo, optuženi je rekao da ne zna.

Nestao Osmanbegović

Svjedok Odbrane Stanko Milovanović je naveo da je u junu 1992., dok je bio na stražarskom mjestu u vojnom objektu u Ševarlijama, vidio kako dolazi optuženi s Cvjetkovićem i Mustafom.

“Đorđe je produžio dalje, a Mustafa je odveden u kancelariju kod Jevrema. Kažu da je kroz par dana, zajedno s ostalima koji su tu bili zadržani, vođen na radove. Oni su išli dobrovoljno”, kazao je svjedok, dodavši da njegova jedinica nije obezbjeđivala ljude koji su bili pritvoreni.

Kasnije je, kako je rekao, saznao da je Osmanbegović nestao, iako je on mislio da je odveden na razmjenu u Modriču.

Hilmo Šahman je ispričao da tokom zatočeništva u kasarni u Ševarlijama u ljeto 1992. nije vidio optuženog, niti je čuo da ga neko spominje. Također je naveo da nije vidio ni Osmanbegovića.

Svjedok Milan Lukić prisjetio se da je Cvjetković priveo jednu osobu, pojasnivši da je prilikom dovođenja te osobe vidio i optuženog, od kojeg je prošle godine saznao da se ta osoba vodi kao nestalo lice.

Suđenje Simiću počelo je u maju 2017. godine, a optuženi se branio sa slobode.

Emina Dizdarević Tahmiščija