U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Odbrane Fadila Čovića ispričao je da je 24. maja 1992. godine priveden i isti dan pušten, nakon čega je tokom rata radio na svojoj farmi u Pazariću.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, Odbrana Mustafe Đelilovića uložila je materijalne dokaze, među kojima su dokumenti o oružju i materijalno-tehničkim sredstvima oduzetim od srpskog stanovništva u Tarčinu i Pazariću.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, Odbrana Mustafe Đelilovića uložila je veliki broj materijalnih dokaza, među kojima dokumente o nadležnosti i problemima prilikom razmjene ratnih zarobljenika.
Na suđenju za zločine počinjene na teritoriji općine Hadžići, vojni vještak Odbrane je rekao da su razoružani muškarci srpske nacionalnosti s područja Pazarića i Tarčina predstavljali opasnost jer je bila “razvijena špijunska služba”.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, vještak vojne struke naveo je da je ova općina imala strateški položaj za bezbjednost Sarajeva i BiH.
Nekadašnji načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) Sarajevo Bakir Alispahić posvjedočio je da mu nije bio poznat status “Silosa” u Hadžićima, ali da je znao da se u tom objektu nalaze određeni ljudi koji su bili “vojno interesantni”.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Odbrane Mustafe Đelilovića ustvrdio je da je samo Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine (RBiH) moglo donijeti odluku o rješavanju problema “Silosa”, u kojem su, prema optužnici, bili zatvorenici srpske nacionalnosti.
Trećeg dana svjedočenja na suđenju za zločine počinjene na području općine Hadžići, Zvonko Marić je izjavio da su zatvorenici od kojih je on uzimao izjave potvrdili da su se stražari ponašali korektno prema njima.
Na suđenju za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Odbrane je rekao da je Refo Tufo odredio da se u “Silosu” formira zatvor u maju 1992. godine.