This post is also available in:
U sudnici su prikazani i videosnimci na kojima zatvorenici govore o korektnom tretmanu, kao i predstavnici zatvora “Silos”.
“Sve je korektno, odnos između stražara i uprave, ništa ne mogu da kažem negativno. Hrane koliko ima, toliko daju”, kaže jedan od zatvorenika na snimku prikazanom u sudnici.
Na snimcima zatvorenici navode i da dobrovoljno obavljaju radove.
“Sve je na dobrovoljnoj bazi – koliko se može, toliko se radi, nema nikakve prisile”, rekao je jedan od zarobljenika.
Jedna zatvorenica je navela da je bilo upada vojske sa strane, koji su maltretirali zatvorenike, te da je ona skinuta naga.
Odgovarajući na pitanja Odbrane Halida Čovića, Marić, koji je u to vrijeme bio novinar i član Kriznog štaba, ispričao je da je od maja 1992. godine ulazio kontinuirano u “Silos” i snimao zatvorenike.
“Zatvorenici su dobijali hranu od svojih porodica. To je bio kamen spoticanja između uprave zatvora i lokalnog stanovništva. Oni su smatrali da je to jedna svojevrsna privilegija”, kazao je svjedok.
Marić je ispričao da je bio svjedok slučaja kada su vojnici Riječke brigade nasilno ušli nakon što su istjerali upravnika i stražu, te da je nakon toga intervenisala policija.
Za zločine počinjene na području općine Hadžići sudi se Mustafi Đeliloviću, Fadilu Čoviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Bećiru Hujiću, Halidu Čoviću, Šerifu Mešanoviću i Nerminu Kalemberu, koji su, kako se navodi u optužnici, bili pripadnici vojne i policijske vlasti, upravnici ili stražari u logorima.
Oni su optuženi za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, fizičku i duševnu patnju, te odvođenje zatočenika na prinudni rad.
Svjedok je rekao da narod nije dozvoljavao da se raspusti logor jer su tražili informaciju o mladićima iz Hadžića koji su nestali.
“Govorili su: ‘Dajete nam nestale, žive ili mrtve’”, naveo je Marić.
Nastavak suđenja zakazan je za 19. novembar.
