This post is also available in: English
Uroš Tomanić je ispričao kako je sa sinom i još trojicom muškaraca odveden kod Društvenog doma u Pazariću, gdje su njega i sina prislonili uz zid.
Nakon što je čuo kako neko pita “Gdje je Uroš?”, okrenuo se i prepoznao Mensura Čovića i Nusreta Selimovića. Prema riječima Tomanića, oni su odgurnuli jednog čovjeka koji je imao pušku i njega i sina doveli u kancelariju Društvenog doma, gdje je sjedio Fadil Čović sa saradnicima.
“Ponudio nam je vode i da sjednemo. Pitao me gdje mi je drugi sin i supruga. Ja sam rekao da su kući”, kazao je svjedok.
On je dodao da mu je Čović sugerisao da uzme mlađeg sina i da ne bi bilo dobro da bude u svojoj kući. Kako je naveo, odvedeni su u kuću Asima Selimovića, gdje je prespavao.
Svjedok je dodao da se sutradan vratio na svoju farmu i da je jajima snabdijevao kolektivnu kuhinju, bolnicu u Suhodolu, Zavod za vaspitanje djece i omladinu Pazarić, te ljude koji su izbjegli.
Prema optužnici, Fadil Čović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Hadžićima. Osim njemu, za zločine počinjene na području ove općine sudi se Mustafi Đeliloviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Bećiru Hujiću, Halidu Čoviću, Šerifu Mešanoviću i Nerminu Kalemberu. Oni su, prema optužnici, bili pripadnici vojne i policijske vlasti, upravnici ili stražari u logorima.
Optuženi su za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, nanošenje fizičke i duševne patnju te odvođenje zatočenika na prinudni rad.
Svjedok je Tomanić je rekao da je Čović bio iskren i konkretan u “odnosu šta se dešavalo u ratu”. On je naveo da mu je sin koji je sa njim priveden pušten i da je bio u radnoj obavezi.
Tomanić je naveo da je njegov brat bio zarobljen i da je bio u “Silosu”, školi i Krupi, ali da on i rođaci nisu htjeli da odu u razmjenu u novembru 1992. godine.
Svjedok je kazao da se osam Bošnjaka, koji su tada trebali da budu razmijenjeni, nikad nisu vratili.
Tomanić je naveo da su mu brat i rođaci rekli da ih niko nije maltretirao dok su bili zatvoreni.
Odgovarajući na pitanja zašto su Srbi zatvarani, svjedok je kazao da je kod nekih pronađeno oružje, a da su neki zatvarani zbog bezbjednosti, jer je bilo jedinica koje je teško bilo kontrolisati, spomenuvši “Riječku” i HOS.
Svjedok je na pitanje Đelilovićeve Odbrane potvrdio da nije imao problema sa organima općine.
“Dobar komšija je najpreča stvar. Gdje god je je bio dobar komšija, nije se mogao desiti zločin”, kazao je Tomanić.
Nastavak suđenja zakazan je za 28. januar.
