Na suđenju za zločine počinjene na području Orašja, svjedok Odbrane izjavio je da je jedinicama Vojne policije od maja 1992. komandovala Hrvatska vojska, koja se pitala i za odvođenje zarobljenika na kopanje tranšea.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Orašja, svjedok Odbrane izjavio je da je u maju 1992. došao komandant iz Hrvatske vojske, koji je bio pretpostavljen jedinicama na području Posavine u Bosni i Hercegovini, uključujući Vojnu policiju.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Orašja, svjedoci Odbrane prvooptuženog su, kao neposredni učesnici, govorili o ratnim ulogama i komandnim odgovornostima pojedinaca unutar jedinica 106. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Orašja, svjedok Odbrane prvooptuženog je, kao neposredni učesnik, govorio o ulozi ratnog predsjedništva, te organizaciji vojske i policije u Orašju.
Na suđenju za zločine počinjene na području Orašja, vještak vojne struke izjavio je da nije imao uvid u nekoliko dokumenata koje su mu Odbrane predočile. Odbrane su zbog toga tražile da Sud BiH ne prihvati nalaz i mišljenje vještaka kao dokaze Državnog tužilaštva.
Na suđenju za zločine počinjene na području Orašja, vještak vojne struke izjavio je da nije imao dokument da je optuženi Đuro Matuzović bio izviješten o mučenju, silovanju, nestancima ili nečovječnom postupanju.
Na suđenju za zločine počinjene kod Orašja, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine opisao je zatvaranje, maltretiranje i ubijanje zatvorenika, kao i odvođenje na prinudni rad.
U nastavku iznošenja nalaza na suđenju za zločine na području Orašja, vještak Tužilaštva Bosne i Hercegovine kazao je da su zatočenici iz zone 106. brigade bili angažovani na prvim borbenim linijama, što nije dozvoljeno.
Na suđenju za zločine počinjene kod Orašja, vještak vojne struke je izjavio da nema dokaza za vojnu opravdanost zatvaranja Srba te da nema dokaza da su oni pružali oružani otpor.
Na suđenju za zločine počinjene kod Orašja, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je uložilo oko 130 materijalnih dokaza, među kojima su potvrde o smrti, zapisnici o identifikaciji i preuzimanju posmrtnih ostataka, medicinska dokumentacija, ali i izvodi iz kaznene evidencije optuženih Đure Matuzovića i ostalih.