Matuzović i ostali: Podrška Hrvatske vojske u zapovjedništvu i municiji

Zvonko Baotić ispričao je da  je prvo formirana Teritorijalna odbrana (TO), koja je kasnije prerasla u brigadu Orašje, sastavljenu od dva bataljona, a kojom je komandovao Đuro Matuzović.

Svjedok je rekao da je 29. aprila 1992. počeo napad na Orašje, odnosno na selo Vidovice, te su se oni morali povući nakon tri dana pružanja otpora.

“Mi smo imali lovačke puške i nismo mogli protiv tenkova“, rekao je svjedok i dodao da su od sredine aprila 1992. godine, odlukom Vlade Republike Hrvatske, dobili apsolutnu podršku od Hrvatske vojske u municiji i zapovjedništvu.

Nakon toga, prema riječima svjedoka, 15.maja 1992. formirana je 106. brigada Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Orašju, koja je imala četiri bataljona, a njima su zapovijedali komandiri iz Hrvatske.

Svjedok je naveo da nije bio upoznat sa akcijom u Bukovoj Gredi, te da je otišao kod Matuzovića da ga pita ko je to uradio, a on mu je odgovorio da oni nisu naredili tu akciju.

“Sutradan sam saznao da su tamo ubijeni ljudi, a meni je Matuzović naredio da organizujem sahranu tijela ubijenih“, rekao je svjedok i naveo kako je saznao da je akcijom komandovao Željko Kalić, komadant Isturenog zapovjednog mjesta (IZM) Hrvatske vojske.

Svjedok je ispričao da su organizovali kontranapad na selo Vidovice jer su uspjeli osloboditi ovo mjesto.

“Nisam išao tamo, ali sam čuo da su Srbi napravili masakr – ubili su sve mahom starije ljude“, rekao je svjedok, dodajući da je nakon toga uslijedilo zatvaranje Srba iz Orašja u salu škole u ovome mjestu.

Prema riječiman svjedoka, to je radila Vojna policija kojom je komandovao Pero Vincetić, a njemu su naredbe stizale iz IZM-a.

“Oni su sklonjeni kako ne bi bilo odmazde, to je bilo objašnjenje“, rekao je svjedok, navodeći da je od Matuzovića i njegovog zamjenika Ilije Vincetića tražio da puste Miloša Maksimovića, Dušana i Spasoja Ristanića, te profesora Ivka Stojanovića, ali  oni su mu rekli da to ne mogu bez saglasnosti IZM-a.

Kako je rekao svjedok, sutradan su pustili sve osim Stojana Ristanića, za kojeg su rekli da je na listi Hrvatske vojske zbog ubijenih Hrvata u Vidovicama.

Tužioca Milanka Kajganića zanimala je akcija u selu Bukova Greda, a svjedok je odgovorio da je poslije, iz arhive kasarne u Brčkom, saznao da se radilo o 40 muškaraca koji su bili na spisku Jugoslovenske narodne armije (JNA) da su zadužili oružje.

Svjedok je rekao da je unutar 106. brigade postojala odjeljenja Vojne policije, te da su njima komandovali zapovjednici bataljona.

“IZM je preuzeo komandovanje nad svim jedinicama Vojne policije“, naveo je svjedok i dodao da je sjedište 106. brigade bilo u kućama u naselju Tolisi, gdje je bilo i sjedište IZM-a, ali da nikada nije vidio Kalića niti bilo kojeg zapovjednika Hrvatske vojske.

Tužilac je pitao svjedoka da li zna da je Spasoje Ristanić odvođen na kopanje tranšea, što je svjedok potvrdio, te rekao da ga je na radove vodila Vojna policija Pere Vincetića, a da su pripadnici 106. brigade čuvali zarobljenike tokom radova.

Za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama počinjenim u Orašju – s Matuzovićem su optuženi Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a, te vojne i civilne policije u Orašju.

Baotić je Odbrani kazao da je došlo do preustroja brigade i da je od 24. oktobra na poziciju komadanta 106. brigade došao optuženi Ivo Oršolić, a da je svjedok, zajedno sa Ivom Dominkovićem, bio njegov zamjenik.

Braniteljica Ive Oršolića, Senka Nožica, predočila je dokumente – naredbe o potrebama da se angažuju izolanti, odnosno zarobljenici Srbi, na kopanju tranšea, kako bi se utvrdile linije, a svjedok je rekao da je on pisao tri naredbe koje mu je ili diktirao Oršolić, ili dao rukopis, kao i da ih je lično optuženi potpisao.

Jedan od prezentovanih dokumenata je napisan 27. oktobra 1992. godine, a u njemu se naređuje odvođenje 40 ljudi na kopanje kako bi se utvrdila linija u selu Vidovice.

“Ivo Oršolić mi je naredio 26. oktobra da svi ljudi iz izolacije budu na raspolaganju za kopanje tranšea. Ja sam dobio izvještaj da su svi ti ljudi vraćeni“, rekao je svjedok, dodajući da su na kopanje vođeni svi – i stariji koji nisu bili vojno spososbni.

Suđenje se nastavlja 8. marta.