Čitanjem optužnice i uvodnom riječju Tužilaštva BiH počelo je suđenje za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika počinjene na području Bosanske Krupe.
Na suđenju za zločine počinjene u Kotor-Varoši, zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako su iz grada uklanjani leševi ubijenih u junu 1992. godine.
Tužilaštvo BiH zatražilo je da se ponovi suđenje Najdanu Mlađenoviću i Savi Živkoviću, optuženima za zločine počinjene u selima Hranča i Glogova (općina Bratunac) ili da se osude i za onaj dio za koji su u prvostepenoj presudi oslobođeni.
Tužilaštvo BiH zatražilo je u završnoj riječi da se Dragomir Soldat, Velemir Đurić i Zoran Babić, optuženi za strijeljanje Bošnjaka u selu Čarakovo (općina Prijedor), oglase krivim i osude po zakonu.
Tužilaštvo BiH zatražilo je u završnoj riječi da Najdan Mlađenović i Savo Živković budu proglašeni krivima za zločine počinjene na području Bratunca 1992. godine, te da budu kažnjeni po zakonu.
Tužilaštvo BiH zatražilo je od Suda BiH pritvor za dvojicu od sedmorice uhapšenih zbog sumnje da su u drugoj polovini 1992. godine počinili zločin na području Kotor-Varoši.
Tužilaštvo BiH i Odbrana su iznijeli žalbe na nepravomoćnu presudu kojom su Mehura Selimović, Adil Ružnić i Emir Mustafić osuđeni na ukupno 25 godina zatvora za zločine nad Srbima počinjene u Krajini.
Na suđenju za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Bratunca u maju 1992. godine, svjedokinja Odbrane izjavila je da je na dan kada su gorjele kuće u selu Hranča, optuženi Najdan Mlađenović bio s grupom komšija u obližnjem šumarku.
U nastavku suđenja za zločine počinjene na području Bratunca, svjedok Odbrane je kazao kako tokom 1992. godine nije postojao sistem komunikacijske veze, te da su “motorole” mogli kupiti pojedinci koji su imali novca.
Na suđenju za zločine počinjene u Bratuncu 1992. godine, Tužilaštvo je uložilo četiri materijalna dokaza, te najavilo mogućnost saslušanja još jednog zaštićenog svjedoka.