Bivši obavještajni oficir Vojske Republike Srpske (VRS) Radomir Radinković posvjedočio je u odbranu Radovana Karadžića da je prema Bošnjacima i Hrvatima u zarobljeničkom logoru na Manjači 1992. godine bilo postupano u skladu sa propisima.
Pred Međunarodnim sudom u Haagu, ratni lider Srba u Prijedoru Milomir Stakić potvrdio je da su u toj opštini 1992. godine nad Muslimanima i Hrvatima počinjeni teški zločini, izrazivši žaljenje žrtvama.
U nastavku suđenja za zločin počinjen u Prijedoru, svjedok Odbrane je kazao kako je Velemir Đurić bio cijeli juli 1992. godine na osmatračnici, 20 kilometara od sela Čarakovo, gdje je počinjen zločin.
Na suđenju Radovanu Karadžiću, Željko Mejakić je izjavio da su zločine u logoru Omarska kod Prijedora u ljeto 1992. počinili pripadnici “paravojnih i kriminalnih grupa”, ali da su to bili “pojedinačni” slučajevi koji nisu bili planirani.
Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je iskazima trojice svjedoka Odbrane nastojao da opovrgne postojanje plana za nasilni progon Muslimana i Hrvata iz Bosanske krajine, za koji je optužen.
Unakrsno ispitujući vojnog vještaka, Odbrana Ratka Mladića je nastojala da negira odgovornost optuženog za zločine počinjene u logorima u okolini Prijedora, u kojima su u proljeće i ljeto 1992. godine bile zatvorene hiljade Bošnjaka.
Vojni ekspert Haškog tužilaštva rekao je svjedočeći na suđenju Ratku Mladiću da je optuženi u maju 1992. godine bio svjestan da bi razdvajanje od Bošnjaka i Hrvata, kao srpski ratni cilj, značilo “genocid” i na to je upozorio političke lidere.
Svjedočeći u svoju korist zbog zločina počinjenih u Prijedoru, optuženi Dragomir Soldat je kazao kako je na dan kad se desio zločin u selu Čarakovo vozio rodicu na stanicu, odakle je trebala ići za Beograd, a dan kasnije “ništa neobično se nije u selu pro