Mile Pažin, kojeg optužnica tereti za zločine počinjene na području Stoca, svjedočeći u svoju korist negirao je da je u julu 1993. godine fizički maltretirao muškarce zatečene u Kaplan mahali, kao i da je žene odvodio na prinudne radove.
Prvi svjedok Državnog tužilaštva na suđenju Miladinu Trifunoviću, optuženom za zločine počinjene na području Ilijaša i Vogošće, ispričao je kako je 1992. godine bio zatvoren u više objekata na ovom području te vođen u živi štit, iz kojeg je pobjegao.
Na suđenju Draganu Vikiću i ostalima, svjedok Tužilaštva BiH Alija Delimustafić izjavio je da nije imao saznanja o zločinu u Velikom parku u Sarajevu dok je obavljao dužnost ministra unutrašnjih poslova.
Svjedok Državnog tužilaštva je na suđenju za zločine počinjene u Lukavcu ispričao kako je tokom rata bio zamjenik optuženog Refika Morankića, te da je od njega dobijao zaduženja.
Na suđenju za zločine počinjene na području Vlasenice, svjedok Državnog tužilaštva je ispričao da je čuo od strine kako je Rade Garić 1992. odveo njegovu četrnaestogodišnju rodicu.
Na suđenju za zločine počinjene u selu Zaklopača (opština Milići), Tužilaštvo BiH pročitalo je iskaze dva svjedoka koji su govorili o stradanju članova svojih porodica i drugih mještana.
Na suđenju za zločine počinjene u Bosanskom Novom, optuženi Ratko Goronja ispričao je kako je jedne noći došao u blizinu Alića i Ekića i kako je otišao prije ubistava mještana bošnjačke nacionalnosti.
Na statusnoj konferenciji održanoj pred početak suđenja Sabahudinu Kajdiću zvanom Saša, bivšem pripadniku Vojske Republike Srpske (VRS) optuženom za zločine na području Prijedora, Tužilaštvo BiH je predložilo saslušanje 41 svjedoka.
Svjedoci Odbrane Cvijana Tomanića, kojem se sudi za zločine počinjene na području Zvornika, rekli su kako su u proljeće 1992. čuli da su paravojne jedinice iz Srbije muškarce iz Donje Glumine odvezle prema Karakaju i da se nakon rata pričalo da su njihova tijela pronađena i identifikovana.