Milivoje Faladžić, svjedok Tužilaštva BiH, kazao je kako su pripadnici policije iz Kalinovika naređenja o hapšenju i obezbjeđenju Bošnjaka zatočenih u osnovnoj školi i stanici policije dobivali od Neđe Zeljaje i Boška Govedarice.
“Zeljaja i Govedarica, načelnik policije, izdavali su nam naređenja kako da se ponašamo prema zatvorenicima u školi, tj. morali smo ih čuvati i o svemu njih obavještavati. Oni su nam kazali i da zatvorenike u policiji ne smije niko dirati”, rekao je Faladžić, koji je bio pripadnik rezervne policije Kalinovik tokom 1991. i 1992. godine.
Tužilaštvo BiH tereti Ratka Bundala, Neđu Zeljaju i Đorđislava Aškrabu za učešće u ubistvima, prisilnom zatvaranju, silovanju, prisilnim nestancima, istrebljenju, te fizičkom i psihičkom zlostavljanju Bošnjaka sa područja Kalinovika tokom 1992. i 1993. godine.
“Jednom prilikom su nam Zeljaja i Govedarica kazali da u Karauli ima ranjenih muslimana, te da odemo provjeriti. Kad smo tamo stigli, zatekli smo izgorene kuće, te mrtvu ženu i dijete koje je bilo malo ranjeno. Ono je sjedilo pokraj mrtve nene, i mi smo ga odveli doktoru te poslije tetki u školu”, prisjetio se Faladžić.
Mirveta Pervan, svjedokinja Tužilaštva BiH, krajem maja ove godine ispričala je kako je u aprilu 1992. ranjena prilikom napada na selo Jelašci, a njena nana ubijena. U svom svjedočenju je istakla da su je “neki ljudi” narednog dana pronašli i odveli tetki koja je bila zatočena u Osnovnoj školi “Miladin Radojević”.
Svjedok Faladžić je kazao da je policija obezbjeđivala Bošnjake zatočene u toj osnovnoj školi, te da je raspored straže pravio “komandir Neđo Zeljaja”.
U optužnici stoji da je Zeljaja bio komandir Stanice javne bezbjednosti Kalinovik, Bundalo komandant Taktičke grupe Kalinovik, a Aškraba “osoba koja je nadzirala logor ‘Barutni magacin’”.
Odbrane trojice optuženih su unakrsno ispitale Milana (Branka) Lalovića, svjedoka Tužilaštva BiH, čije je ispitivanje započelo na ročištu 1. jula 2008. godine. Ovaj svjedok je ponovio da je policija iz Kalinovika učestvovala u paljenju sela, te hapšenju i obezbjeđenju Bošnjaka u osnovnoj školi.
“Školu su čuvala dva stražara, ali smo svakih sedam dana odlazili na Kutine, gdje smo imali svoje položaje. Žene i djeca zatočeni u školi mogli su slobodno izlaziti u dvorište, a, koliko znam, učionice u kojima su boravili nisu zaključavane”, rekao je Lalović.
Ovaj svjedok je potvrdio da je u selu Sočani vidio Zeljaju, ali nije mogao potvrditi da li je optuženi također učestvovao, kao drugi pripadnici policije, u paljenju kuća.
Nastavak suđenja za zločine u Kalinoviku zakazan je za 8. juli 2008. godine.
