Članak

Odbijen Miletićev zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu

23. Oktobra 2018.17:40
Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) odbio je zahtjev Radivoja Miletića da bude pušten na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine 18-godišnje kazne na koju je osuđen zbog zločina u Srebrenici.

Predsjednik MMKS-a Theodor Meron odbio je zahtjev bivšeg načelnika Odjeljenja za operativno‐nastavne poslove Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Radivoja Miletića, koji je zatražio da bude pušten na prijevremenu slobodu s obzirom da je u zatvoru u Finskoj odslužio dvije trećine kazne.

“Iako je Miletić odslužio dvije trećine kazne 17. maja 2018. godine i pokazao određene znake rehabilitacije, velika težina njegovih zločina i snažno protivljenje prijevremenom puštanju sudija koje su donijele presudu protiv njega prevagnule su u odluci da bude odbijen njegov zahtjev za puštanje na slobodu”, naveo je Meron u odluci.

Miletić je u januaru 2015. godine proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti počinjene u julu 1995. na području Srebrenice i Žepe, kada su srpske snage napale zaštićenu enklavu Srebrenicu, pogubile više hiljada bošnjačkih muškaraca, a protjerale žene, djecu i starije.

U presudi se navodi da je Miletić imao “značajnu koordinacijsku ulogu” u progonu Bošnjaka iz Srebrenice i Žepe, i da je mogao znati da će unutar operacije progona biti počinjena brojna ubistva.

Skupa s Miletićem, Haški tribunal je osudio Vujadina Popovića i Ljubišu Bearu, na doživotne kazne zatvora za genocid u Srebrenici, te Dragu Nikolića, na 35 godina zatvora za pomaganje pri činjenju genocida. Presudom je Vinko Pandurević osuđen na 13 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti.

Prvobitno su s njima optuženi Ljubomir Borovčanin i Milan Gvero. Borovčanin je prvostepenom presudom osuđen na 17 godina zatvora, ali se nije žalio na presudu, te je upućen na izdržavanje kazne, a Gvero je prvostepenom presudom osuđen na pet godina, ali je umro dok je bio na privremenoj slobodi.

Miletić se 2005. predao Tribunalu, a suđenje mu je počelo godinu dana kasnije.

Denis Džidić