Subota, 17 januara 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Rasma Hodžić se prisjetila 24. maja 1992. godine, kada se u njenoj garaži u mjestu Kozaruša kod Prijedora sakrilo mnogo žena i djece. Nakon što je prva granata ispaljena na njenu ulicu, svjedokinja je, kako je navela, izašla ispred i iz dvorišta je mogla vidjeti kuće Vlasenka. Pojasnila je da na kući Slavke Vlasenko nije bilo crijepa na krovu “jer se odatle zapucalo”, te dodala da su u blizini bile i kuće Radeta i Mitra Vlasenka.

“Njihove kuće graniče s mojom. Slavka sigurno nije pucala u mene… Vidjela sam vojsku, dolazi od stare Vlasenkove kuće, od Petra i Slavke”, opisala je ona.

Svjedokinja je navela da su svi civili iz njene kuće taj dan krenuli prema Kozarcu, gdje su proveli noć u skloništu. Narednog jutra, nakon ispaljenih granata, krenuli su prema šumi, gdje su dočekali noć. Prema njenim riječima, 26. maja su u koloni došli ponovo u Kozarac i na raskrsnici ih je, kako je rekla, dočekala naoružana vojska, koja im je naredila da krenu prema Prijedoru.

“Odlazimo u sportsku dvoranu, a muškarci idu u Keraterm. U dvorani smo bili tri dana, a nakon toga odlazimo u Trnopolje. Tu sam boravila u kući mog oca, tu je bio glavni punkt srpske vojske. Izvođeni su ljudi iz Trnopolja, koji nisu vraćeni. Maloljetni dječak Mahmuljin je odveden i nije se vratio”, izjavila je svjedokinja.

Rade Vlasenko, Drago Končar i Milan Krupljanin su optuženi, kao nekadašnji pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), za učešće u progonu civilnog nesrpskog stanovništva na području Kozarca i okolnih mjesta u općini Prijedor. Vlasenko, Končar i Krupljanin optuženi su za ubistva osam osoba na području Kozarca i Prijedora, među kojima su i žrtve starije životne dobi.

Ahmed Crnić se prisjetio 24. maja 1992. godine, kada je zbog napada na Kozarušu s nekoliko komšija pobjegao u šumu iznad mjesta Bešići. Ispričao je da su ljudi često, noću išli svojim kućama po hranu.

“Jednog dana je Mirsad Ahmetćehajić došao i rekao da su mu roditelji ubijeni. To je bilo možda u junu. Rekao je da su sjedili u hladnjaku s komšijom i valjda su ih rafalom pobili. Otišli smo da ukopamo te ljude. Zamotali smo ih u deke i ukopali. Drugu večer kad smo došli, tijela su opet bila otkopana”, izjavio je svjedok.

On je također kazao da mu je Ahmetćehajić pričao kako su dvije nepokretne osobe Alukić također ubijene, te potom spaljene.

Suđenje se nastavlja 22. decembra.

Najčitanije
Saznajte više
Patković: Svjedok negira da je izjavio da je optuženi pucao u ranjenog vojnika
Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine negirao je da je Šerif Patković u selu Dusina u opštini Zenica pucao u ranjenog vojnika, navodeći da je izjave tužiocima davao pod pritiskom i prijetnjama, kao i određenim dogovorima.
Lučarević: Ranjavanje vojnika u kamionu prilikom povlačenja kolone
Na suđenju za zločine u Sarajevu, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako su vojnici ranjeni u kamionu prilikom povlačenja Jugoslovenske narodne armije (JNA) 3. maja 1992.
Milić i ostali: Čuvanje autobusa sa Srebreničanima u Bratuncu