Adolf Višaticki kazao je da je bio sveštenik u Vrbanjcima i da su ga komandanti srpskih snaga u brojnim prilikama angažovali da ide po selima i pregovara sa stanovništvom.
“Po mene je jednog dana došao Zdravko i doveo me na sastanak s potpukovnikom Peulićem. Tu sam zatekao i župnika Pranjića. Peulić nam je naredio da pođemo po selima da ljude nagovorimo da predaju oružje”, prisjetio se svjedok.
On je rekao da su ljudi predali oružje i da je bilo zaprijećeno da će biti granatirani ako to ne učine. Višaticki je kazao da je poslije 46 puta angažovan od srpskih snaga da ide u Večiće radi rješavanja raznih pitanja.
Ispričao je da mu je prvo komandant Župljanin rekao da ode zamoliti mještane da srpske snage pokupe svoje poginule, a da je u Večićima čuo da ima više od 80 ubijenih, koji su stradali kad su zapucali jedni na druge.
Višaticki je rekao i da su ga slali u selo Bilice kako bi bili napravljeni spiskovi onih koji žele otići i da je na kraju konvojem otišlo 1.700 ljudi. On je kazao da se ljudi u Večićima nisu htjeli predati i da je nakon brojnih odlazaka i prenošenja poruka ponudio Župljaninu da se sastanu sa predstavnicima Večića u njegovoj župnoj kući.
Rekao je da mu nije poznato šta je bilo na sastanku, ali da je nakon izvjesnog vremena čuo da se stanovništvo Večića predalo a da je vojska nestala. Rekao je da je sedam autobusa odvezlo mještane, a poslije je čuo da su muškarci krenuli u proboj i da ih je poginulo više od 200.
Višaticki je rekao da je na području Kotor-Varoši živjelo oko 13.000 katolika.
“Nakon rata ostalo je manje od 300 osoba”, rekao je svjedok, koji je govorio i o uništavanju vjerskih objekata.
Za Samardžiju je kazao da se korektno ponašao prema njemu.
“Vidio sam da je imao autoritet. Upravljao je vojnom policijom grada Kotor-Varoši, tako sam ga ja doživljavao”, rekao je svjedok.
Samardžija je optužen da je, u svojstvu člana komande Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti Banja Luka, bio dio udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo trajno uklanjanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Kotor-Varoši. Bošku Peuliću i Slobodanu Župljaninu u odvojenom predmetu sudi se za zločine u Kotor-Varoši.
Na pitanje branioca Slobodana Perića Vištaticki je rekao da je on zaključio da je Samardžija bio na čelu Vojne policije. Rekao je da ga je vidio do deset puta u Kotor-Varoši.
Optuženi Samardžija pitao je svjedoka da li se sjeća da je kod njega prvi put dolazio sa Sejdom Tatarom i da su bile barikade. Višaticki je rekao da se sjeća da je pričao o predaji oružja i da je jedan čovjek sklonio prepreke.
Veselko Dragojević kazao je da je kao pripadnik specijalne jedinice iz Banjaluke bio u nekoliko akcija u Kotor- Varoši. Naveo je da su ih u Rakovačkim barama postrojili Ljuban Ećim i Zdravko Samardžija. Rekao je da Samardžiju ne poznaje.
“Čovjeka u životu poslije nisam vidio. I dan danas ne znam ko je”, kazao je svjedok.
Branilac Perić naveo je da Rakovačke bare pripadaju Banjaluci i da su udaljene 40-ak kilometara od Kotor-Varoši.
Suđenje se nastavlja 6. jula.
