Srijeda, 15 oktobra 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Svjedok Boro Lakić kazao je da u julu 1995. godine bio u kući koja se nalazila preko puta osnovne škole u Ročeviću, kada je ugledao dva autobusa u kojima su bili civili.

“Vidio sam kako nepoznat vojnik prilazi kući. Moja supruga je pričala s njim i rekla mi je da on traži ključ od škole i sale. Ja sam pretpostavio da treba smjestiti te što su došli. Otišao sam po ključ i kada sam se vratio, vojnik je već otišao“, rekao je Lakić.

On je naveo da je radio kao učitelj u toj školi i da taj dan nije odlazio u školu, jer je pretpostavio da su vojnici razvalili vrata.

“Sutradan sam otišao do škole da vidim da li je bilo neke štete. U dvorištu su bili naoružani i nepoznati vojnici. Nisam pričao s njima. Vidio sam transporter na kom je pisalo ‘UN’ i mislio sam da je sve u redu, pa sam se vratio“, prisjetio se Lakić, dodavši da ne zna do kada su ti zatvorenici bili u školi.

On je kazao da se u selu pričalo da će zarobljenike iz škole voziti u Batković, te da je naknadno od istražitelja iz Haaga saznao da su pobijeni.

Lakić je rekao da je u Ročeviću bio nadležan “Deveti bataljon kojim je Srećo komandovao“, ali da ni njega, a ni njegove vojnike nije vidio u krugu škole tih dana. U selu se, kako je rekao, pričalo da je “Srećo odbijao da postupi po naređenjima nepoznatih vojnika“.

“Dolazio mi je istražitelj Pero Mijatović i tražio da kažem da je Srećo sve ovo organizovao u školi i da je njegova vojska bila tu. Ja sam rekao da to nije tačno, a on mi je nudio novac da kažem da jeste. Odbio sam“, naveo je Lakić.

Za optuženog Srećka Aćimovića svjedok je kazao da ga poznaje još kao dječaka i da je moguće da mu je nešto predavao u školi.

Aćimović je optužen da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću (općina Zvornik), s povezima na očima i zavezanim rukama, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.

U optužnici se navodi da je Aćimović u periodu od 14. do 16. jula 1995. godine svjesno pružio pomoć članovima udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio da zatvore i ubiju vojno sposobne muškarce bošnjačke nacionalnosti iz srebreničke enklave.

Suđenje se nastavlja 6. jula.

Najčitanije
Saznajte više
Milan Mijić: Granatiranje Jusića
Na suđenju za ratne zločine na području Zvornika, svjedok Državnog tužilaštva je ispričao detalje o napadu na selo Jusići te kako je vidio optuženog u uniformi i sa automatskom puškom na gotovs.
Ganić i ostali: Vojnici u kamionu padali ranjeni
Na suđenju za zločine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavio je da su vojnici tokom napada na kolonu vozila 3. maja 1992. godine padali ranjeni te da je on imao tragove metaka na garderobi, ali da nije pogođen.
Buljubašić i ostali: Oca i majku pronašao ubijene blizu sela
Radić Pero i ostali: Kupljenje leševa u Zvorniku
Puhalić i ostali: Silovanje nakon boravka u Trnopolju
Glušac i ostali: Najavljena izmjena optužnice