Svjedok nije vidio Aćimovića u Ročeviću

Svjedok Boro Lakić kazao je da u julu 1995. godine bio u kući koja se nalazila preko puta osnovne škole u Ročeviću, kada je ugledao dva autobusa u kojima su bili civili.

“Vidio sam kako nepoznat vojnik prilazi kući. Moja supruga je pričala s njim i rekla mi je da on traži ključ od škole i sale. Ja sam pretpostavio da treba smjestiti te što su došli. Otišao sam po ključ i kada sam se vratio, vojnik je već otišao“, rekao je Lakić.

On je naveo da je radio kao učitelj u toj školi i da taj dan nije odlazio u školu, jer je pretpostavio da su vojnici razvalili vrata.

“Sutradan sam otišao do škole da vidim da li je bilo neke štete. U dvorištu su bili naoružani i nepoznati vojnici. Nisam pričao s njima. Vidio sam transporter na kom je pisalo ‘UN’ i mislio sam da je sve u redu, pa sam se vratio“, prisjetio se Lakić, dodavši da ne zna do kada su ti zatvorenici bili u školi.

On je kazao da se u selu pričalo da će zarobljenike iz škole voziti u Batković, te da je naknadno od istražitelja iz Haaga saznao da su pobijeni.

Lakić je rekao da je u Ročeviću bio nadležan “Deveti bataljon kojim je Srećo komandovao“, ali da ni njega, a ni njegove vojnike nije vidio u krugu škole tih dana. U selu se, kako je rekao, pričalo da je “Srećo odbijao da postupi po naređenjima nepoznatih vojnika“.

“Dolazio mi je istražitelj Pero Mijatović i tražio da kažem da je Srećo sve ovo organizovao u školi i da je njegova vojska bila tu. Ja sam rekao da to nije tačno, a on mi je nudio novac da kažem da jeste. Odbio sam“, naveo je Lakić.

Za optuženog Srećka Aćimovića svjedok je kazao da ga poznaje još kao dječaka i da je moguće da mu je nešto predavao u školi.

Aćimović je optužen da je, kao komandant Drugog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u julu 1995. postupio po naredbi komande ove brigade i Glavnog štaba VRS-a da se Srebreničani iz škole u Roćeviću (općina Zvornik), s povezima na očima i zavezanim rukama, odvedu na lokaciju koju je sam izabrao – šljunkaru na obali rijeke Drine u Kozluku, gdje su ubijeni.

U optužnici se navodi da je Aćimović u periodu od 14. do 16. jula 1995. godine svjesno pružio pomoć članovima udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio da zatvore i ubiju vojno sposobne muškarce bošnjačke nacionalnosti iz srebreničke enklave.

Suđenje se nastavlja 6. jula.