Tolerantan optuženi Ćurić

Stanko Bilić je ispričao da je 30. juna 1992. Armija BiH (ABiH) došla u mjesto Lišani (općina Mostar), gdje je sa suprugom boravio u majčinoj kući. On je kazao da je zajedno sa suprugom i bratom odveden u mjesto Meke, u privatnu kuću, u kojoj su zatekli još civila hrvatske nacionalnosti.

Na pitanje Tužilaštva da li je neko izvođen iz te kuće u Mekama, svjedok se nije precizno izjasnio, ali je kazao da je tačno ono što je rekao u izjavi datoj Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). U toj izjavi svjedok je kazao da su ljudi izvođeni i vraćani premlaćeni u kuću. On je dodao i da je to čuo, a ne i vidio.

Nakon Meka, u kojima je bio zatvoren desetak dana, Bilića i ostale civile, kako je posvjedočio, prebacuju u Mostar na nekoliko dana, nakon čega ih vraćaju u školu u Potocima.

“Tu je bilo žena nosećih sa malom djecom do ljudi od 90 godina. Bilo nas je oko 100”, rekao je on.

Bilić je naveo da je jedne prilike, kada su bili povedeni u živi zid na branu, “dobio nekoliko udaraca dok je ležao na podu u školi”.

“Došla je naredba da idemo. (…) U tom kamionu Eno je bio sa nama, bio je u istom položaju kao i mi – u opasnosti. Tu smo stradali od te zolje”, rekao je Bilić.

On je, odgovarajući na pitanje Odbrane, kazao da je optuženi Enes Ćurić bio tolerantan, te da im je pomagao prilikom boravka u školi.

“Umalo i on nije nastradao nekoliko puta, štiteći nas”, rekao je Bilić.

Enes Ćurić, Ibrahim Demirović, Samir Kreso, Habib Čopelj i Mehmed Kaminić optuženi su da su od juna do decembra 1993. godine na području Mostara učestvovali u zatvaranju civila hrvatske nacionalnosti koji su bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju, te smješteni u neuslovnim prostorijama.

Prema optužnici, Ćurić je bio pripadnik 49. brdske brigade Armije BiH (ABiH) i upravnik zatvoreničkog objekta u osnovnoj školi i drugim objektima u Potocima, Demirović komandant 47. brdske brigade ABiH, Kreso načelnik saniteta vojne jedinice brdske brigade koja je djelovala na području Bijelog Polja, a Čopelja i Kaminić pripadnici ABiH.

Demirović je optužen i da je, kao pripadnik 449. istočnohercegovačke brdske brigade ABiH, 1993. u mjestu Potoci prisiljavao jednu osobu na seksualni odnos.

Anđa Bilić, druga svjedokinja, ispričala je da su iz škole u Potocima, gdje je bila zatvorena, izvođene mlade i lijepe žene.

“Izvođena je osoba B. Ne znam ko je izvodio. Pa, silovali su je, tako smo primijetili, jer se vratila sva raščupana, tužna, jadna, bijedna. Nekoliko puta su je izvodili da sam ja vidjela”, navela je Bilić.

Ona je također ispričala da su muškarci vođeni na prinudne radove, te da se njen djever nije nikada vratio i da je ubijen prilikom radova.

Bilić je posvjedočila da je jedne večeri, za vrijeme oružanih sukoba, sa ostalim zatvorenicima vođena u živi zid, ali da je pala granata i razvalila kamion u kojem su se nalazili. Na pitanje kako zna da su povedeni u živi zid, svjedokinja je kazala da je “osjetila, znala, iako im vojnici nisu rekli gdje ih vode”.

Suđenje se nastavlja 13. januara.