Popisivanje logora i mjesta zatočenja

Cilj projekta “Dokumentovanje logora i mjesta zatočenja u kontekstu utvrđivanja činjenica o prošlosti” je stvaranje baze podataka koja će biti dostupna javnosti i omogućiti potpunije informacije o različitim logorima i zatvorima na prostoru BiH od 1992. do 1995. godine, kazala je Elmina Kulašić, predsjednica udruženja “Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje”, koja rukovodi projektom.

“Cilj nam je da javnosti damo uvid u ovu problematiku… Do sada smo okončali profile za 15 logora i mjesta zatočenja, a na tome smo radili nekoliko mjeseci. Sada nam je važno da razvijemo partnerstva sa različitim organizacijama da unaprijedimo svoj rad”, rekla je Kulašić.

Koordinator projekta Hikmet Karčić je pojasnio da će projekat trajati ukupno tri do pet godina i da je njegov konačni cilj da se popišu sva mjesta zatočenja – a procjenjuje se da se radi o preko 600 lokacija.

“Ovaj projekat će imati više prednosti. Kada konačno bude završen, nadamo se da će to označiti i prekid manipulacije logorima u BiH. Imat ćemo stručnu i priznatu listu… S druge strane, nadamo se da ćemo po okončanju ovog posla moći da sastavimo ekspertsku radnu grupu koja će da definiše šta je to logor, šta je koncentracioni logor, šta tranzitni logor, a šta je, recimo, zatvor u ratu”, kazao je Karčić. 

Na prezentaciji projekta u Sarajevu, Karčić je prikazao podatke sakupljene o tri mjesta zatočenja u ratu – kazneno-popravnim domovima (KPD) u Foči i Butmiru te Silosu Kaćuni na području Busovače. 

On je pojasnio da se prema podacima iz presuda Haškog tribunala i Suda BiH, kao i izjava svjedoka, došlo do saznanja da je u KPD-u Foča ubijeno preko 260 osoba, što ga čini logorom sa najvećim brojem žrtava, dok je KPD Butmir bio logor s najvećim brojem zatočenika s obzirom da je kroz njega prošlo 10.000 osoba. 

“Za razliku od KPD-ova u Foči i Butmiru, za koje su postojale presude sudova, koje obiluju podacima, o Silosu Kaćuni smo morali da uzimamo podatke samo iz izjava svjedoka, što je dosta nesigurnije”, rekao je Karčić.

Projekat je podržao i profesor Zdravko Grebo, koji je kazao da je ovo “pokušaj da se dođe do faktografske istine o onome što je rađeno tokom rata”. 

“Konačno je došlo vrijeme da se bavimo ovim, jer sve je manje živih svjedoka vremena, a oni će nam trebati da saznamo sve ono što se desilo”, rekao je Grebo. 

Iako su rukovodioci projekta kazali da sarađuju sa svim udruženjima logoraša, predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković je izdao saopćenje u kojem se ogradio od projekta, rekavši da se radi o “pokušaju krivog informiranja javnosti, prezentiranju nepotpunih informacija i iskrivljivanju činjenica o dešavanjima u BiH”.

“Iako je Savez logoraša učestvovao kao partner u implementaciji projekta u periodu august – decembar 2013. godine, te svoj doprinos dao u dokumentovanju deset logora za koje postoje pravosnažne sudske presude, od rezultata projekta se u potpunosti ograđujemo, iz razloga jer je prvobitno bilo dogovoreno da se projektom obrađuju samo logori čije je postojanje utvrđeno pravosnažnim sudskim presudama”, kazao je Mešković. 

Na pitanje o ograđivanju Meškovića, koordinator projekta Karčić je rekao da se radi “samo o nesporazumu”, s obzirom da je došlo do “promjena u projektnom timu”.