Saznanja o stradanju oca

Svjedok Rade Inđić, bivši rezervni policajac u Prijedoru, kazao je da je njegov otac Božo Inđić ubijen krajem avgusta 1992. godine u blizini Kozarca, te kako mu je izvjesni Hamdija Bešlagić ispričao da ga je ubio optuženi Alukić.

“Kada sam otišao do kuće, tamo sam vidio da su kuća i svi objekti zapaljeni, a na zgarištu kuće sam vidio očevo tijelo koje je bilo ugljenisano. Tada se pričalo da je to uradila neka Koleova grupa. Javili su mi da se u zarobljeništvu nalazi Bešlagić, koji ima saznanja o ubistvu. On je bio očev komšija i kada sam ga pitao zašto je to uradio, on je rekao da je bio u grupi, ali da je to uradio Alukić”, ispričao je Inđić.

Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci tereti Alukića i Hirkića da su 29. avgusta 1992. učestvovali u ubistvima dva civila srpske nacionalnosti na magistralnom putu Prijedor – Banja Luka, kao i u ubistvu Bože Inđića u njegovoj kući.

Zaim Čaušević, drugi svjedok Okružnog tužilaštva, kazao je da je poslije granitiranja Kozarca krajem maja 1992. godine pobjegao u šumu, gdje se krio.

“Bili smo podijeljeni u grupe i na početku nismo bili naoružani, ali smo kasnije nabavili oružje koje su neki ljudi bacali kada su išli da se predaju. Vojnici Republike Srpske su jedan dan na kamionu vozili Bošnjaka koji je bio ranjen i koji je jaukao od bolova. Tada je neko rekao da se trebamo osvetiti za to”, prisjetio se Čaušević.

Prema njegovom iskazu, dogovorili su se da siđu na magistralni put Prijedor – Banja Luka, gdje su planirali da postave zasjedu.

“Kad smo sišli do puta, zatekli smo još nekoliko naših grupa koje su došle da pokupe hranu iz kuća. Ja sam sa još dvije osobe ušao u jednu kuću i uskoro se začula pucnjava sa svih strana. Kada sam izašao, vidio sam fiću pored puta i Bešlagića kako trči. Ubrzo se fićo zapalio, a mi smo pobjegli u šumu”, ispričao je Čaušević.

Svjedok Čaušević je kazao da su se zatim vraćali šumom sa Bešlagićem.

“Kad smo krenuli, Bešlagić je rekao da ‘treba riješiti Božu’ i otišao u izvidnicu da vidi ima li vojske. Međutim, nije ga bilo dugo pa smo otišli da vidimo gdje je. Kada smo došli do kuća, počela je pucnjava sa obje strane, i kad smo shvatili da nećemo moći proći, pobjegli smo kroz šumu”, ispričao je Čaušević i dodao da ne zna da li su tu bili Alukić i Hirkić.

Tužilac Branko Mitrović je potom pročitao zapisnike koje je Čaušević dao 2006., 2008., i 2013. godine, u kojima se, prema riječima tužioca, navodi da su Alukić i Hirkić bili u grupi.

Čaušević je rekao da je izjave u Tužilaštvu davao pod strahom, jer je u Banjoj Luci bio u logorima.

Na ovom ročištu je svjedočio i Mirsad Sušić, koji je rekao da su srpske snage 24. maja 1992. počele granatirati Kozarac, nakon čega je pobjegao u šumu, gdje je nekoliko puta vidio Hamdiju Bešlagića. Kako je naveo Sušić, Bešlagić mu je kazao da je zapaljeno neko auto, te da su postojali neki okršaji, ali da se više ničega ne može sjetiti.

Suđenje se nastavlja 20. februara.