This post is also available in: English
Zaštićeni svjedok pod pseudonimom Z2 rekao je da je nakon napada snaga Vojske Republike Srpske (VRS) na Srebrenicu 11. jula 1995. godine iz Potočara, s velikim brojem civila odveden u Dom kulture u Pilici (općina Zvornik).
“Iz tog Doma utrpali su nas u dva autobusa, a prije toga su nam vezali ruke. Vidio sam da smo došli do nekih kuća i te Ekonomije u Branjevu. Tamo je bila vojska, ubojice, i već su se čuli rafali. Tu su nas izveli – i vidiš smrt, očima je vidiš… Nema više života”, prisjetio se svjedok.
Prema riječima svjedoka Z2, vojnici VRS-a odveli su i druge Srebreničane do livade, gdje je vidio “veliki broj mrtvih tijela”.
“Rekli su da okrenemo leđa i onda se čuo samo rafal ili dva, i svi smo popadali i gotovo. Nakon paljbe pitali su je li ko živ i javila su se dvojica, a onda su im prišli vojnici i pucali u njih samo jednom. Mene ništa nije pogodilo, tako da sam ležao i čekao da prođe. To ubijanje se nastavilo skoro do mraka”, rekao je Z2, dodavši da je u Branjevu vidio oko 1.000 mrtvih Srebreničana.
Za učešće u ubistvima više od 800 Srebreničana u julu 1995. godine na Vojnoj ekonomiji Branjevo, a koji su prethodno bili zatvoreni u Pilici, Državno tužilaštvo tereti Franca Kosa, Stanka Kojića, Vlastimira Golijana i Zorana Goronju, bivše pripadnike Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS-a.
Svjedok Z2, koji je uz mjere zaštite identiteta svjedočio i uz zaštitu lika, rekao je da je napad snaga VRS-a na Srebrenicu počeo 11. jula 1995. godine “teškim granatiranjem grada”.
“Mi stariji civili smo otišli u Potočare, dok su vojnici i neki mlađi civili otišli kroz šumu do Tuzle. U Potočarima sam bio dva dana, vidio sam i Ratka Mladića tamo – davao je djeci neke čokolade, tako je volio djecu da je pobio očeve i ostavio siročad”, kazao je Z2.
Mladić, bivši komandant Glavog štaba VRS-a, optužen je pred Haškim tribunalom za genocid u Srebrenici i druge zločine u BiH, a trenutno se nalazi u bjekstvu.
Prema kazivanju svjedoka Z2, pripadnici VRS-a u Potočarima su odvojili muškarce u jednu kuću, dok su žene i djecu autobusima prevezli u Tuzlu.
“Nas muškarce su prebacili u školu ‘Vuk Karadžić’ u Bratuncu. Tamo su počeli izvoditi odmah. Rekli su nam da stvari ostavimo napolju, i počeše izvoditi da tuku i ubijaju. Ne znam tačno koliko je ljudi izvedeno, ali to je bilo non-stop. Nakon dvije noći opet su došli po nas i odvezli nas u neki Dom kulture u selu Pilica”, prisjetio se svjedok Z2.
Svjedok je rekao da je, nakon što je preživio strijeljanje u Branjevu, više dana lutao šumama u blizini Pilice, poslije čega se predao pripadnicima VRS-a, koji su ga odveli u logor Batković u blizini Bijeljine.
Zaštićeni svjedok je u Batkoviću ostao pet mjeseci, do decembra 1995. godine, kada je razmijenjen.
U toku unakrsnog ispitivanja, Duško Tomić, branilac Franca Kosa, uputio je svjedoku izvinjenje u ime svojeg branjenika, dodavši da “optuženi Kos tvrdi kako svjedok govori istinu”.
Naredno ročište zakazano je za 31. maj, kada će Sudsko vijeće izvršiti obilazak terena u Pilici i Branjevu, dok će Tužilaštvo BiH sa saslušanjem svjedoka nastaviti 3. juna ove godine.
