Asim Džuho rekao je da je bio raspoređen za stražara prvo u garažama, a potom u podrumskim prostorijama zgrada u Hrasnici. On je pojasnio da su u pritvoru bile prostorije gdje su bile osobe srpske nacionalnosti, kao i prostorije u kojima su bili pripadnici Armije BiH, te stražari.
Džuho je rekao da su na spratu bili “ljudi koji su saslušavali“ i da je čuo da su to bili Vahid Alađuz, Enver čijeg prezimena se nije mogao sjetiti, te Mustafa Gegaj. Dodao je da ne zna kojoj jedinici su pripadali i da su ih sve zvali vojnom policijom, a upravnik je bio zadužen za komunikaciju s njima.
Osobe srpske nacionalnosti, prema riječima svjedoka, vođene su na sprat na ispitivanje. Za njih je svjedok rekao da su bili u civilu i da su skoro svi dovedeni prije nego je on došao kao stražar. Tužilaštvo je u više navrata podsjećalo svjedoka na sadržaj iskaza koji je ranije dao, prema kojem je rekao, između ostalog, da je čuo kako su ove osobe bile dovedene iz Hrasnice, Sokolović Kolonije, a neki iz Silosa. On je to i potvrdio i dodao da ne zna ko su ni kada su dovedene osobe iz Silosa.
Svjedok je naveo i da su stražari po naredbi upravnika vodili zatvorenike da kopaju tranšeje. Potvrdio je da su vođeni da kopaju između linija.
“Čuo sam jedan dan da je granata pala i ubila jednog zatvorenika“, rekao je Džuho dodao da takvih situacija nije bilo u njegovoj smjeni.
Tužilaštvo mu je predočilo dio iskaza prema kojem je rekao da je prilikom izvođenja radova bilo i razmjene vatre, što je on potvrdio i dodao da su se tada svi sklanjali.
Džuho je izjavio da u njegovom prisustvu nikada niko nikoga nije udarao niti pretukao, te da je svaki upravnik striktno upozoravao da se te stvari ne dešavaju.
Tužilaštvo mu je pročitalo dio iskaza u kojem je rekao da su jedne prilike maskirane osobe “uletile“, a on je pojasnio da su “izletile” kada je on došao te da nije bio prisutan kada su pretukli pojedine zatvorenike. Negirao je da je prilikom istrage rekao kako je čuo da ih tuku.
U unakrsnom ispitivanju Dužho je Odbranama potvrdio da su u pritvoru svi jeli “iz istog kazana“, te da nije bilo sukoba između stražara i pritvorenika u njegovom prisustvu. Također je naveo da, kada bi vraćali osobe srpske nacionalnosti sa sprata, na njima nije primijetio povrede.
Odbrani Vahida Alađuza svjedok je rekao da nije prisustvovao sastancima i razgovorima između upravnika i Vojne policije.
Alađuz i Gegaj su optuženi s Enesom Zukanovićem, Fikretom Prevljakom, Emirom Redžovićem, Mujom Vatrešom, Vahidom Muharemovićem, Mirsadom Tuzlakom i Senahidom Godinjakom za nezakonito zatvaranje, ubistva i zlostavljanje civila u objektima koji su imali karakter logora, kao i prilikom odvođenja na prinudne radove u periodu od 1992. do 1995. na području Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira.
Pašo Babić je ispričao kako je u decembru 1992. došao u vojnički pritvor u podrumskim prostorijama u Hrasnici gdje je bio stražar. On je potvrdio da se na spratu nalazila Služba vojne bezbjednosti i da su u njoj bili, između ostalih, Vahid Alađuz, Mustafa Gegaj i Mujo Vatreš.
Pojasnio je da su, osim pripadnika ARBiH, u pritvoru bile osobe srpske nacionalnosti među kojima su bile i žene.
Babić je potvrdio da su srpski pritvorenici vođeni na radove, te da ih je lično i on vodio.
Tužilaštvo je pročitalo njegov raniji iskaz u kojem se navodi da su lokacije na koje su vođeni radi obavljanja radova bile na prvim borbenim linijama, a Babić je pojasnio da su se ispred njih nalazili pripadnici ABiH.
Odbranama je Babić potvrdio da nije bio prisutan na sastancima između upravnika pritvora i službe vojne bezbjednosti. Također je naveo da nije bio prisutan niti je čuo za maltretiranja osoba srpske nacionalosti ili pripadnika ABiH, kao i da nije vidio povrede na pritvorenicima.
Suđenje će se nastaviti 3. novembra.
