Emira Botonjić se prisjetila da se u zoru, 10. jula čula pucnjava, da je vojska nailazila cestom i da su vrata njene kuće bila provaljena.
“Mene su otjerali do ceste i odozdo je već išla kolona naših ljudi, pognutih glava, ruke na potiljku. Među njima je bio i moj svekar”, prisjetila se Botonjić.
Svjedokinja je ispričala da su nju i komšinicu Ševalu Botonjić otjerali prema mostu gdje je bila trgovina. Pojasnila je da su ostali ispred prodavnice nekoliko sati, a da su tom prilikom čuli da su u Jabukovcu gorjele kuće, a u Biljanima pucnjavu.
“Nama je prišao jedan vojnik (…) i kaže nam ‘sad idite kući, sredinom ceste, nigdje ne smijete skretati, bolje da ste ovdje bile nego da smo vas pobili’”, prisjetila se Botonjić i navela su joj 10. jula stradali muž i svekar čiji posmrtni ostaci su pronađeni Laništu
Svjedokinja je rekla da se vratila kući sa svojom djecom i da je taj dan zapaljena štala od njene komšinice Ševale koja je gorila par dana. Poslije su vojnici, kako je rekla, upadali u kuće i maltretirali mještane. Dodala je da je u sela ostala do 21. septembra.
Jovi Kevcu, Braci Mariću, Draganu Vukiću, Ranku Samardžiji, Savi Jokiću, Miši Adamoviću i Miloradu Kaurinu, nekadašnjim pripadnicima Saničkog bataljona i policije u Ključu, na teret je stavljeno da su učestvovali u širokom i sistematskom napadu u okviru kojeg je 10. jula 1992. ubijeno 250 muškaraca bošnjačke nacionalnosti iz sela Biljani.
Odbrani Kevca je svjedokinja kazala da njen suprug nije posjedovao oružje te da nisu mogli putovati do Gornje Sanice i Ključa bez potvrde. Branilac optuženog Kaurina podsjetio je na zapisnik iz 2021. godine u kojem ne spominje paljevinu štale, na šta je svjedokinja navela da ona tada nije pitana za to.
Svjedokinja Ševala Botonjić ispričala je da je 1992. godine živjela u selu Jabukovac s mužem, svekrom i svekrvom. Ispričala je kako je u julu njen muž odveden u Ćehiće – Biljane, zajedno s drugim ljudima koje je vojska pokupila u selu.
Svjedokinja je dodala da se nije uspjela pozdraviti s mužem koji joj je tom prilikom rekao samo: ‘Ovo nam je zadnje’, te da su žene odvojene.
Kako je dalje prepričala, grupa vojske je došla i rekli su im da mogu ići kući ali da ne smiju skretati nigdje s puta. Dodala je da je po povratku kući zatekla svekra i svekrvu, a da su im kasnije taj dan došli i zapalili štalu, dvije sobe u kući, te odvukli traktore i prikolice.
Svjedokinja je dodala da je ona, dok su ispitivali njenog svekrva, na kratko vidjela Kaurina, kojem se ne može sjetiti imena, ali da je bio glavni i oko njega još petorica.
Botonjić je ispričala da je svekra čula da je njen suprug ubijen i da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u grobnici Crvena zemlja. I ona je dodala da je u selu ostala do 21. septembra 1992.
Odbrani Kevca je potvrdila da nikada nije bila očevidac bilo kakvim ubistvima. Odbrana Kaurina je podsjetila na raniji iskaz u kojem nije tvrdila da je izvjesni Kaurin glavni, ali svjedokinja je navela da se ne sjeća da je ranije davala iskaz niti je prepoznala potpis. Potvrdila je da postoji selo Kaurin.
Suđenje se nastavlja 16. novembra.
