Korićanske stijene: Nepoznati pratioci konvoja

Nebojša Pantić i Dragomir Marković, svjedoci Tužilaštva, rekli su da su na Korićanskim stijenama u augustu 1992. godine vidjeli “jako puno leševa”. Obojica tvrde da im je rečeno da su za smrt ubijenih krivi “pratioci konvoja”.

“Bila je subota kada me je telefonom pozvao Stojan Župljanin, načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) Banja Luka, i rekao da me trebaju. U kancelariji sam zatekao njega i Milana Puhačića, koji mi je malo kasnije rekao da je više osoba nesrpske nacionalnosti ubijeno na području Kneževa”, rekao je Pantić, branilac po službenoj dužnosti pred Sudom BiH, koji je tokom 1992. godine bio osnovni javni tužilac u Banjoj Luci.

Pantić je kazao da je istog dana, ne preciziravši datum, zajedno sa Jeftom Jankovićem, tadašnjim istražnim sudijom, otišao u vojnu komandu u Kneževo, gdje su informisani da je pet autobusa civila iz Prijedora voženo na razmjenu, ali da su ih strijeljali “pratioci konvoja”.

Za učešće u strijeljanju oko 200 civila na Korićanskim stijenama počinjenom 21. augusta 1992. godine, Tužilaštvo BiH tereti Damira Ivankovića, Zorana Babića, Gordana Đurića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije.

Pantić tvrdi da su narednog dana, pred odlazak na mjesto zločina, u CSB-u Banja Luka održali sastanak na kojem su “šturo informisani” o tom događaju i njihovim daljnjim zadacima.

“Otišao sam zajedno sa ostalima na lice mjesta, i tamo me je zatekao neprijatni miris, a na tlu sam vidio čahure automatske i poluautomatske puške. U ponoru sam vidio više ljudskih tijela koja su bila isprepletena”, objasnio je Pantić.

Ovaj svjedok je pojasnio da je nedugo zatim na tu lokaciju došla “uniformisana osoba sa ženom i mršavim čovjekom”, te se obratila pripadnicima policije riječima: “Haj’te, junaci, ubijte i ovog.”

“Taj mršavi čovjek je bio jedan od preživjelih. Pokušavali smo uspostaviti kontakt s njim, ali je bio uplašen. Uviđaj se brzo završio i rečeno nam je da će se narednog dana nastaviti. Ujutro nam je javljeno da, zbog blizine fronta, neće biti uviđaja i da je sve prešlo u nadležnost policije”, kazao je Pantić i dodao da je kasnije saznao da je vojno tužilaštvo preuzelo taj slučaj.

I drugi svjedok Tužilaštva, Marković, kazao je da je kao inspektor u CSB-u Banja Luka bio angažovan u augustu 1992. godine na istrazi o strijeljanju većeg broja osoba na Korićanskim stijenama.

“Na radnom sastanku nam je najveći problem bio kao izvršiti asanaciju terena zbog velikog broja leševa i nepristupačnog terena. Na licu mjesta sam na većem prostoru vidio jako puno leševa, koje sam počeo brojati sa ivice. Svi su bili u civilu i bilo ih je preko 140 u toj provaliji”, prisjetio se Marković.

Ovaj svjedok je dodao da je pokušao da utvrdi identitete žrtava, te da je sačinio krivične prijave protiv nepoznatih osoba zbog sudjelovanja u tom zločinu.

“Znali smo da su to bili ljudi koji su pratili konvoj iz reda policije ili vojske. Mislim da su bili iz reda policije. Sjećam se da su preživjeli govorili da su ih strijeljali ljudi u policijskim uniformama”, kazao je Marković.

Oba svjedoka su kazala da su od policijskih struktura zahtijevali da im dostave spiskove policajaca koji su sudjelovali u osiguranju konvoja, te im pomognu u rasvjetljavanju zločina, ali da njihovi napori na kraju nisu imali efekta.

Nastavak suđenja zakazan je za utorak, 12. maj 2009. godine.