This post is also available in: English
I ovog augusta bivši logoraši i porodice stradalih su u Omarskoj, kraj Prijedora, peti put zaredom, obilježili godišnjicu zatvaranja zloglasnog logora, te najavili da će još jednom, ujedinjeni, pokušati apelovati na lokalne vlasti kako bi uskoro bio izgrađen memorijalni centar.
U maju 1992. godine na područiju prijedorske općine srpske vlasti su formirale tri logora – Keraterm, Trnopolje i Omarsku. U logoru Omarska, za koji mnogi logoraši kažu da je bio najzloglasniji, ubijeno je oko hiljadu ljudi.
Logor Omarska je počeo sa raspuštanjem 6. augusta 1992. godine, da bi do kraja istog mjeseca sva tri u potpunosti zatvorena. Svake godine 6. augusta Prijedorčani se prisjete svega što se 1992. dešavalo na području ove općine.
“Odlučili smo se da posjetimo logor i tako obilježimo stradanja, kako bi oni koji dođu barem simbolično osjetili kako je bilo ovdje tokom 1992. godine”, ističe Edin Ramulić iz Udruženja Prijedorčanki “Izvor”, i sam bivši logoraš.
Godine 2004. , Prijedorčani su odlučili pokrenuti inicijativu za izgradnju memorijalnog centra na kojoj i danas aktivno rade. U decembru 2005. godine, kako ističu, dobili su obećanje Mittal Steela da će se memorijal izgraditi u kompleksu današnjeg rudnika.
Četiri godine nakon pokretanja inicijative u maju ove godine formiran je inicijativni odbor za formiranje fondacije koja bi radila na izgradnji memorijalnog centra. Najavljeno je i da će ove godine biti organizovana konferencija na kojoj će se, pored ostalog, govoriti i o prijedorskim logorima i svemu što se na planu suočavanja s prošlošću desilo na ovom području nakon rata.
Ukoliko sadašnji vlasnik to dozvoli, konferencija bi trebala biti održana u prostorijama nekadašnjeg logora.
Logor Omarska je bio formiran unutar rudarskog kompleksa u selu Omarska u blizini Prijedora.
Zatvorenici su uglavnom bili smješteni na četiri lokacije – u Upravnoj zgradi, gdje su ispitivani i gdje su bile zatvorene žene, njih 37; u garaži ili hangaru; u zgradi koju su zvali “Bijela kuća”, gdje su zatvorenici mučeni ili premlaćivani; i na asfaltiranom prostoru između zgrada zvanom “Pista”.
Postojala je još jedna mala zgrada, koju su zvali “Crvena kuća”, gdje su zatvorenici odvođeni i često ubijani.
Nakon 16 godina, porodice ubijenih i oni koji su preživjeli logor, još jednom su se našli na mjestima stradanja.
“Zbog svog brata dolazim tu. On je bio sportista. Odveden je početkom augusta iz svog stana i ubijen u Hrastovoj glavici”, kaže Emir Alibegović.
Kompleks nekadašnjeg logora danas je u vlasništvu rudnika Mittal Steel, koji je ponovo pokrenuo proizvodnju. Bivši logoraši su se nekoliko godina borili za dozvolu da na godišnjicu uđu u krug Omarske, pošto im je to bilo onemogućeno. Tek 2007. godine im je dozvoljeno da svakog 6. augusta uđu i obiđu sve prostorije nekadašnjeg logora.
U sklopu obilježavanja godišnjice zatvaranja zloglasnog logora, okupljeni su obišli i jednu od najvećih pronađenih masovnih grobnica na ovom području – Hrastovu glavicu, koja je otkrivena 1998. godine. Iz ove masovne grobnice ekshumirana su tijela 124 ubijena logoraša iz Omarske i Keraterma.
Za zločine počinjene u logorima Omarska i Keraterm, pred Sudom BiH nepravomoćno su osuđeni Željko Mejakić (21 godina zatvora), Momčilo Gruban (11 godina) i Duško Knežević (31 godina).
Krivicu je priznao Dušan Fuštar, kojem je Sud BiH izrekao kaznu od devet godina zatvora zbog zločina počinjenih tokom 1992. godine.
Aida Alić je novinarka BIRN – Justice Report. Justice Report je online BIRN publikacija.
